Faruk Vele: Bakir bey, počni se konačno baviti Bosnom!

Za čije interese Izetbegović protestira Egiptu i zašto uporno distancira BiH i bošnjake od EU

(Autor: Faruk VELE – avaz.ba)

Uistinu malo kada je član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović pokazao toliko energičnosti kao kod uplitanja u zamršene bliskoistočne odnose ili, bolje reći, kod onih pitanja koja se tiču interesa njegovih mentora u Turskoj.

Burna reakcija

Tako je bilo i proteklog vikenda. Nedugo poslije burne reakcije turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdoana (Recep Tayyip Erdogan) na presudu egipatskog suda kojom je izrečena smrtna kazna bivšem predsjedniku Egipta dr. Muhamedu Mursiju i “drugim istaknutim liderima i članovima Muslimanskog bratstva”, presudu je “najoštrije osudio” i bošnjački član Predsjedništva BiH.

Ne ulazeći u čisto ljudske i demokratske motive da se bude protiv smrtne kazne, zbog čega su uostalom jučer reagirali i State department i „Amnesty International“, ili činjenicu da je Mursi izabran na prvim slobodnim i demokratskim izborima u Egiptu i da je poslije samo godinu vladanja svrgnut vojnim pučem koji je u julu 2013. predvodio sadašnji predsjednik Abdel Fatah el-Sisi (učinjeno je to nakon masovnih uličnih demonstracija na kojima je tražena Mursijeva ostavka), mi se pitamo gdje je u svemu ovome interes BiH i za čiji račun Bakir Izetbegović šalje sitna pisma u Egipat?

Poslije odustajanja od Samita nesvrstanih 2012., i to na izričito traženje tadašnjeg šefa diplomatije, a sada turskog premijera Ahmeta Davutolua (Davutoglu), poslije otvorene podrške Erdoanu, kojeg je u više navrata nazvao i bošnjačkim ili “našim liderom”, koji nosi “zastavu Alije Izetbegovića iz bosanskog rata” (!), subotnje saopćenje je, naime, još jedan simboličan gest Izetbegovića kojim potvrđuje namjere vezanja vanjske politike BiH s vanjskom politikom Turske.

muhamed-mursi3

Mursi: Lider Muslimanskog bratstva

Zašto? Reakcija predsjednika Erdoana, koji bi već prekosutra, u srijedu, trebao biti u Sarajevu, da podrži Izetbegovića uoči Kongresa SDA 26. maja je očekivana i logična jer je zvanična Ankara od početka snažno podupirala Mursija, nastojeći tako, opet zarad interesa svoje domovine, prenijeti utjecaj na strateški važan Egipat i ojačati svoju poziciju u regiji kojom su stoljećima  vladale Osmanlije.

Gdje je EU?

Nastranu što Izetbegović nije ni pomislio o tome šta o svemu misli Evropska unija (EU), ovakvim svrstavanjem je zario prst u oko i drugih arapskih lidera koji ne podržavaju turske namjere širenja utjecaja na Bliskom istoku ili su protiv Muslimanskog bratstva. Naime, Muslimansko bratstvo, pokret star 87 godina koji je iznjedrio i Mursija, terorističkom organizacijom proglasilo je više zemalja, uključujući i Saudijsku Arabiju ili Ujedinjene Arapske Emirate (UEA).

No, uprkos tome, Muslimansko bratstvo ima bliske veze s Erdoanovom partijom AKP, koja je bila najveći protivnik Mursijevog svrgavanja. Naravno, to ne može biti opravdanje da neko bude osuđen na smrt, čemu se protivi i EU.

Ali, brojna pitanja se nameću nakon Izetbegovićevog oštrog stava u vezi s događajima u Egiptu.

Želi li Izetbegović iz Predsjedništva BiH pokazati da BiH, pa i Bošnjaci koje predstavlja, odustaju od puta ka EU? Umjesto da vanjsku politiku vuče na evropski pravac, što je i obavezan i u svjetlu činjenice da 1. juna na snagu stupa aktivacija Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) s BiH koju su u aprilu odobrili ministri vanjskih poslova EU, Izetbegović sve snažnije kurs usmjerava prema, ne Turskoj i njenom narodu koji baštini sekularne tradicije, nego isključivo prema Erdoanovom režimu koji će, kao i svaki režim, prije ili kasnije pasti. A šta onda?! Je li Izetbegović pri svemu tome i pomislio da 85 posto bh. građana želi u EU.

Drugo pitanje je hoće li nekritičko svrstavanje u kompliciranim odnosima na Bliskom istoku narušiti odnose BiH s drugim zemljama tog svijeta. Stajanje uz bok Muslimanskog bratstva prirodno će izazvati reakcije zemalja poput Saudijske Arabije, UAE i drugih s kojima je BiH tokom agresije i poslije nje imala korektne odnose.

Budući da nema direktne interese da se miješa u lokalne sporove, naša zemlja u tom dijelu svijeta može imati više nego dobar status, što može konačno početi da koristi za ekonomske interese naše, a ne nečije druge domovine, pa da po arapskom svijetu ne hodamo ispruženih ruku, zloupotrebljavajući žrtve agresije na BiH i moleći za sadaku koja će nam, prije ili kasnije, doći glave.

Pogledaj dom svoj, anđele

Na koncu, nije li vrijeme da se i Bakir bey okrene prema BiH, na šta ga poziva i javnost osvrćući se na njegovo vikend-saopćenje! Da pogleda ugašena svjetla i noću sablasnu zgradu Predsjedništva BiH u kojoj sjedi, da pogleda onu armiju s više od 500 hiljada nezaposlenih, da vidi da je i njegova zemlja pred smrtnom kaznom zbog činjenice da smo, kad je riječ o ekonomiji, u regiji i Evropi u svemu posljednji – po stranim investicijama, po kupovnoj moći, ekonomskim slobodama, po broju nezaposlenih… Da vidi konačno i analize američkih medija koji vele da se Bosni i Makedoniji ne piše dobro.

Nije li dosta populističkih akcija u kojima se ide na vjerničke emocije? Vrijeme je da se Bakir bey počne konačno baviti BiH i da pogleda kako živi onaj isti narod čije iskrene patriotske emocije zloupotrebljavaju, da pogleda jadne povratnike koje policijski jurišnici na bigajri-hak hapse po Podrinju ili Hercegovinu, u kojoj Bošnjaci nestaju u tišini… Naravno, sve bi ovo bilo moguće da Izetbegović misli svojom bosanskom, a ne glavom sultana ili halife u Ankari. Ali, sve u životu ima cijenu, a pogotovo tursko tapšanje po ramenu i tolika pažnja, a gdje su tek pare, paketi, mediji… A zahtjeva sve više. Što bi rekao jedan moj prijatelj, dabogda te Turci cvijećem posipali.

Erdoan priznao da je BiH na dnu liste turskih investicija!
U intervjuu mediju koji su Turci osnovali za potrebe Bakira Izetbegovića i SDA, a uoči posjete BiH, Erdoan je priznao da je BiH na dnu liste turskih investicija na Balkanu!

Naime, prema njegovim riječima, od 12 milijardi dolara turskih investicija u regiji, na prvom mjestu je Rumunija, sa 6 milijardi dolara, zatim Albanija sa 1,6 milijardi dolara, a na trećem mjestu Makednija sa 1,2 milijarde. Kosovo je na četvrtom mjestu sa 1,1 milijardu dolara, a slijedi Bugarska s jednom milijardom.

– Turski privatni sektor trenutno u Grčkoj ima investicije vrijedne 500 miliona dolara, u Hrvatskoj 430 miliona, u BiH 145 miliona, Srbiji 113 miliona dolara… – potvrdio je Erdoan.

Usporedite li sve ove zemlje, jasno je da ni u jednoj Turska nema toliki politički i svaki drugi utjecaj kao u BiH, pa i to da bh. predsjednik turskom kolegi kaže: “Stojimo pred tobom kao liderom…”.

Alijina poruka: Želim predati svoju dušu u svojoj zemlji…
Mnogo je lekcija koje Bakir Izetbegović nije naučio od svog rahmetli oca Alije Izetbegovića, prvog predsjednika BiH. U spomenutom intervjuu Erdoan je priznao da je nudio rahmetli Aliji da ode na liječenje u Tursku 2003. godine, ali da se on zahvalio na ponudi i tek rekao da “želi predati svoju dušu u svojoj zemlji i biti ukopan u svojoj zemlji”. Mnogo je u ovoj rečenici poruka koje Bakir očito nikad neće shvatiti.

Smije li Bakir osuditi i montaže u BiH?

 

Nameće se i pitanje ima li Izetbegović moralnog kredibiliteta da reagira na montirane ili drakonske procese, u šta se, bez obzira na sve, može svrstati i ovaj u Egiptu. Naime, poduga je lista onih kojima je Izetbegović direktno ili preko posrednika prijetio da će završiti iza rešetaka.

– Zatvorit ćemo mi njega – kazao je na jednom skupu.

Ima i onih koji su tamo završili jer su smetali Bakiru ili njegovim ljudima. Među te procese svakako se treba uvrstiti i besramna montaža lideru opozicije Fahrudinu Radončiću u slučaju “Keljmendi” na Kosovu, koja će se izučavati kao primjer političke instrumentalizacije pravosuđa putem pojedinih tužilaca u Tužilaštvu BiH.

No, taj slučaj, iako je u javnosti potpuno demaskiran (Izetbegović je znao detalje svjedočenja mafijaške svjedokinje i prije nego što je ona to otvoreno iznijela), nije omeo Bakirove jastrebove da uoči Kongresa SDA otvoreno prijete zatvorom svima koji se nađu na putu Izetbegoviću.

Zato je smjelost Šemsudina Mehmedovića da se kandidira protiv Izetbegovića i kaže – dosta, bez obzira kako sve završilo, herojski čin ravan golorukom jurišanju na tenkove. Pogotovo jer se i sam Mehmedović suočavao s hapšenjima i montažama zbog istine koju je govorio pojedincima u vrhu SDA.

Autor: Faruk VELE – avaz.ba

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close