Faris Nanić: Malen dio mozaika promjena

Živimo u vremenu terminalne krize postojećeg globalnog ekonomskog modela, svjedočimo njegovom financijskim spekulacijama generiranom urušavanju, slušamo propitivanja njegove moralne utemeljenosti, time i elementarne humanosti. Slijed događaja iz 2008/2009, bez obzira na potencijal za promjenu paradigme, urodio je samo pomjeranjem na spekulacije s osnovnim dobrima, što će dodatno doliti ulja na vatru krize, a mnoga se društva, čak i na Zapadu nalaze u situaciji ekonomske depresije. Svi veliki projekti, poput Evropske unije dolaze pod znak pitanja jer se, s jedne strane javlja nepovjerenje „bogatih“ u sposobnosti i radinost „siromašnih“, pa time i njihovu mogućnost izlaska iz krize (depresije) i uz financijske injekcije, a s druge strane se optužuje, i to ne bez osnove, „bogate“ da na financijskim injekcijama iz svojih budžeta spašavaju svoje propale investicije u potrošačko-spekulativni boom, a ne da doista pomažu.

Rast, katakada i prilično nesređen, kaotičan i, zbog vrlo niskih nadnica te socijalne nesigurnosti, moralno upitan u zemljama BRICS-a ili jugoistočne Azije, uz postojeću krizu EU i SAD i Japana, kao najjačih svjetskih ekonomija, nameće potrebu razmišljanja o alternativama i njihovoj prihvatljivosti. Nekoliko posljednjih godina svjedočimo buđenju lijevih ekonomskih teorija, obnavlja se zalaganje za socijalizam, a u nekim zemljama Južne Amerike (Venezuela, Ecuador, Bolivija, uz dugovječni kubanski put u socijalizam i nešto stidljivije Argentina), političkim se sredstvima, uz više ili manje poštivanja ljudskih prava, te ideje nastoji provesti u djelo jer su socijalne razlike postale neizdržive i vrlo opasne po stabilnost tih država. Kineski model polagane pretvorbe maoističkog koncepta potpune državne kontrole nad proizvodnim i ostalim ekonomskim tokovima koji se provodi od 1978, uz zadržavanje, dao je neke rezultate, pa je Kina postala zemlja s najvećim BDP-om u svijetu, što ju zbog njezinih 1,3 milijarde stanovnika ipak svrstava u srednje razvijene države po relativnom kriteriju OECD-a i UN-a, BDP-u per capita. No, ni Kina, a ni druga velika ekonomija, ona ruska, nisu riješile problem narastajućih društvenih razlika, slabog unutarnjeg tržišta, jeftinog izvoza, u ruskom slučaju i izvoza energenata.

Svijet, osim razmišljanja o alternativnim modelima treba pristupiti reorganiziaciji globalnih financija, spriječiti da spekulativne aktivnosti mogu utjecati na realni ekonomski sektor kao i na stabilnosti država, uspostaviti ili naprosto reafirmirati kreditne potencijale međunarodnih institucija, ali uz jasnu usmjerenost na infrastrukturne i proizvodne investicije. Bosna i Hercegovina i Hrvatska, i šira ekonomska regija, kao male, opustošene i nedovoljno globalno konkurentne privrede moraju također, s punom odgovornošću, ne samo pasivno primjenjujući „recepte“ izvana biti uključene u promjenu kulturno-civilizacijske paradigme koja je započela, a čiji je smjer još uvijek nejasan. Moraju voditi računa o ciljevima ekonomske politike i posebno o njihovom poretku i ponderima kriterija u njihovoj funkciji. Žele li se očuvati civilizacijska dosegnuća, onda se ciljevi moraju redefiinirati, a dobrobit svakog pojednica i njegovo dostojanstvo ne mogu biti slabije ponderirani od stabilnosti spekulativnih banaka ili osiguravajućih kuća.

No, da bi se ove nastupajuće tektonske promjene razumjele, nužno je pokrenuti procese upoznavanja s postojećim i alternativnim ekonomskim paradigmama i teorijama, kao i ukazivati na primjere uspješnih (po više kriterija) pojedinaca i tvrtki čija orijentacija doprinosi prirodnom i uravnoteženom rastu.

Zato smo se, u duhu tradicije Behara koju je utemeljila prva redakcija koju su činili bošnjački preporodni velikani, Safvet Bašagić, Edhem Mulabdić i Osman Nuri Hadžić, pokrenuli Ekonomski podlistak koji će nastojati, vremenom, prirodno rasti i pružati uvid u stanje i tendencije, kao i teorije i koncepte, odnosno održive i znanstveno utemeljene alternative. Dati svoj malen, jer veći ne može, doprinos općem nastojanju traganja za njima. Cijenjeni čitatelji sudit će hoćemo li u tome uspjeti.

WWW.BEHAR.HR

Faris Nanić

Faris Nanić

Faris Nanić rođen je u Zagrebu 1964. godine, gdje je završio Građevinski fakultet. Novinarstvom, publicistikom i esejistikom bavi se od 1988. Objavljivao je tekstove u mnogim domaćim i stranim publikacijama. Bio je novinar, urednik, glavni urednik i direktor u nekoliko izdavačkih i novinskih kuća. Pokrenuo je te više godina bio glavnim urednikom Preporodovog Journala, mjesečnika KDBH Preporod. Do sada je objavio tri knjige: “Tjeskoba vremena”, zbirku političkih i drugih tekstova i eseja, u izdanju Profil internationala 1999., u KDBH Preporod objavio je putopisnu prozu “Na istoku zapada” 2002. i zbirku eseja i uvodnika iz Journala “Zapisano ostaje” 2006. godine. Kao građevinski inženjer radio je u Gortanu i Hrvatskim autocestama. Radio je kao direktor Viadukta u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a trenutno istu poziciju obnaša u Bosni i Hercegovini. Jedan je od 40-orice potpisnika inicijative za osnivanje Stranke demokratske akcije 1990. godine, a devet godina bio je politički tajnik SDA Hrvatske. Jedno vrijeme obnašao je državne dužnosti u Sarajevu. Živi i radi na relaciji Zagreb-Sarajevo.

 

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close