Doboj i Maglaj nakon poplava: Kako useliti do zime?
Hodamo po Doboju. Fotoreporter se isteže kako bi kroz prozor slikao poplavljeni stan na prvom spratu ulice koja je nekad nosila naziv 1. maja, a sada kralja Petra I. Prilazi nam jedna gospođa. Hoćete li da vidite kako je unutra, pita. Pristajemo.
– Nešto će mi od vrata i stvari ostati, ali voda je sećiju bacala po sobi, da se ni vrata nisu mogla otvoriti. Neću se moći vratiti od kćerke ni na zimu, a ovi što dijele pomoć, trebali su nas razvrstati, vidjeti ko je najviše stradao, pa onda drugima dijeliti, priča nam Šefija Mustafić, koju komšije zovu Dada.
Nije Dada zadovoljna načinom podjele pomoći, ali ističe da za to ne krivi “ni Merhamet ni crkve”.
Žene Sydneya
– Krivi su ovi koje su oni zaposlili, a koji se ponašaju kao da sjede u Predsjedništvu BiH. Žene iz Sydneya, naše iz Doboja, među kojima je i moja kćerka Zijada Panić, sakupile su oko 3.000 maraka pomoći. Sve sam podijelila porodicama, po 70 KM, zapisala imena i hoću da im pošaljem, hvali se Šefija.
U Ustaničkoj ulici na ulasku u Doboj jedva se diše od prašine. Od stanara ulice saznajemo kako je bilo organizovanog odvoza otpada, ali opet se nije sve smeće uklonilo.
– Sve smo bacili i sad sušimo zidove. Nije niko nudio sušilice, neka se sve prirodno suši. Sprat nismo opremili, a u vlazi ne mogu živjeti, tako da smo kod svekra i svekrve, priča Slobodanka Đurić.
Nju je voda probudila. Kada je ustala, već je bila iznad koljena, tako da je samo zgrabila kćerku i izletjela na sprat. Evakuisane su čamcem.
– Čim ugrije, ovaj mulj smrdi, tako da trebamo i dvorišta što prije počistiti. Svadba kćerci je zakazana za 26. juli i ja je sada pitam kako to izvesti, od muke se smije Slobodanka.
Stanje slično i u Maglaju. Prašina, ostaci mulja i svega što je Bosna kroz grad pronijela.
– Ovolike se godine kućiš i čini mi se da ću život završiti sa ovim mukama. Pobjegla sam komšiji na sprat. Dolazili su nam iz Općine. Popisali samo kad je zgrada pravljena i koliko nas ima u domaćinstvu. Navodno će poslije ove doći opet neka komisija, priča nam Sadija Jusufbašić.
Kaže nam kako ona i muž ponekad odu uzeti pomoć koja se dijeli. Od nje saznajemo i kako je Općina Maglaj zakazala radnu akciju za danas, da se čisti grad, peru ulice.
– Kud ću ja ovakva stara? Nešto je malo očišćeno oko zgrade Općine, to računaju kao neki centar grada, dodaje Sadija, te nam pogledom šareti ka susjednoj zgradi.
Tu mašine uveliko rade, čiste prilaze, jer jedan od stanara je i općinski načelnik.
Šefova nigdje
– Mi koji smo poplavljeni nemamo kad ni misliti na pomoć. Stan sam čistio sve ove dane, evo došla na red i garaža. Do ploče sprata je voda došla. Ali, mlad sam ja, tek su mi 72, pa ću sve srediti, jer od naših šefova još nam niko nije došao, smije se Muharem Arifagić, napominjući kako je istina to da su “Maglajlije iz prizemnih objekata čistile, dok su im one sa viših spratova mahale i išli po pomoć”.
– Da su nam bar dali uzbunu neku na vrijeme, da se sklanjamo, odmahuje glavom Arifagić.
Izlazimo iz Maglaja. Red kuća, a nigdje žive duše. Samo otvoreni prozori i gomile granja u dvorištima. Opustošeno je sve, uključujući i mjesno groblje.
oslobodjenje.ba
