Dino Abazović(III): Koliko su ustaljene naracije istinite
Dani feljtoniziraju knjigu profesora na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Dine Abazovića, koja predstavlja jednu od najozbiljnijih studija o odnosu religije i savremenog društva na našem govornom području. Kako se da vidjeti iz samog naslova, Abazović ono što se u javnom prostoru smatra povratkom religiji posmatra kao desekularizaciju i znanstveno veoma temeljito obrađuje ovaj izazov savremenog bh. društva
(PIŠE: Amila KAHROVIĆ-POSAVLJAK – DANI)
U znanosti se operira provjerenim i provjerljivim podacima. Stoga je posljednji dio knjige Dine Abazovića posvećen kvantitativnoj i kvalitativnoj analizi podataka koje je autor prikupio u toku istraživanja. A njegovi rezultati govore u prilog tome da sve (ni)je onako kako se čini.
No, Abazović prvo sistematično razlaže pitanje metoda: ”Većina autora pristaje uz poziciju da, ako se već treba govoriti o metodu (a najčešća zajednička odrednica je ‘znanstveni metod’), uvijek treba poći od toga da se metod zasniva na prikupljanju činjenica i podataka i njihovoj klasifikaciji, odnosno o nekoj vrsti taksonomije na deskriptivnom nivou. Kako je to pak zajedničko svim disciplinama, ono najbitnije stoga jeste na koji način se prikupljene činjenice i podaci analiziraju i objašnjavaju. Tako, recimo pojednostavljeno, antropološko objašnjenje polazi od toga da je religija stvar kulture, a religiolozi prikupljene činjenice i podatke objašnjavaju fenomenološkim metodom, tj. religijski (što dakako nije isto što i teološki).
Ista pitanja svima
Sociologiju zanima religija kao društveni fenomen, dakle ono što je (u svemu tome) vezano za društveno u datom socijalnom kontekstu. ‘Sociološka teorija mora, po vlastitoj logici, posmatrati religiju kao ljudsku projekciju, i po toj istoj logici nema ništa reći o mogućnosti da se ta projekcija može odnositi i na nešto drugo osim bića koje je projicira. Drugim riječima, kazati da je religija ljudska projekcija po logici ne negira činjenicu da projicirano značenje možda ima konačan status koji je neovisan od čovjeka’ (Berger, 1967:180)”.
Suština savremenog pristupa religiji je, prema Abazoviću, u interdisciplinarnom istraživanju. No, ta interdisciplinarnost ne znači prosto nabrajanje rezultata u različitim disciplinama, već prije svega onako kako to misli Vukomanović: ”u neposrednom smislu: povezivnje različitih disciplina u cilju kompletnog izučavanja neke pojave ili predmeta istraživanja, i(…) anti-disciplinarnost ili post-disciplinarnost koja podrazumeva prevaziđenost tradicionalne podele nauka na različite discipline (Vukomanović, 2004:154-515)”.
Abazović odmah i ističe jednu veoma važnu opasku: ”Koliko mi je poznato, niko nije prikupio i znanstveno obradio empirijske pokazatelje samo za populaciju bosanskohercegovačkih muslimana. Riječ ‘samo’ u prethodnoj rečenici naglašena je iz razloga što je, iz dostupnih rezultata emprijskih istraživanja koja su provođena u Bosni i Hercegovini, vidljivo da je uzorak, kao i metodološki instrumentarij bio opći/zajednički za sve stanovnike Bosne i Hercegovine (dakle, u uzorak su uvršteni ispitanici različitih demografskih karakteristika i različitih, ovdje je značajno naglasiti, konfesionalnih samoidentifikacija).
Pitanja o religiji i religioznosti u tim istraživanjima, kada su dio instrumenta, jednako su opća/zajednička, odnosno ista za sve ispitanike, bez obzira na specifičnosti religijskih učenja i prakse, ali su rezultati do kojih se dolazi na taj način neminovno također opći za ukupan uzorak.
Zasigurno, na ovaj način se mogu utvrditi i određeni različiti trendovi prisutni unutar uzorka grupiranjem i analizom po osnovu specifičnosti demografskih karakteristika (npr. spola, starosti, stupnja obrazovanja, pa tako i konfesionalne pripadnosti), ali s obzirom na već pomenutu deficitarnost empirijskih (sociografskih) istraživanja, odlučili smo se upravo za ciljnu grupu, a ne i na istraživanje ostalih grupa s kojim bi ukupnost bosanskohercegovačke populacije bila zaokružena.”
Abazović potom navodi rezultate nekih ranijih istraživanja iz kojih se, ipak, moglo ponešto iščitati o populaciji bosanskohercegovačkih muslimana.
”Pri istraživanju za ovaj rad, u uzorak su uvršteni, dakle, samo oni ispitanici koji su se samoidentificirali da su porijeklom – porodičnim, povijesnim, kulturnim, tradicijskim, jezičkim i etničkim – vezani za Bosnu i Hercegovinu i islam, te ih to određuje u gradnji njihovih individualnih i kolektivnih identiteta.
Kada je u pitanju dubinsko istraživanje neke pojedinačne grupe, kao što je ovdje bio slučaj, bilo je potrebno kreirati specifičan instrumentarij koji će sadržati više varijabli i biti sadržinski odgovarajući za predmet istraživanja (naročito, npr. kod varijabli vezanih za religijska vjerovanja i religijsku praksu). Pri izradi instrumentarija nužno je bilo i korištenje metoda i saznanja razvijenih u psihologiji, odnosno pri psihološkim istraživanjima ličnosti, dok su kvantitativna obrada i analiza dobivenih podataka neophodno vezane za statističku analizu.
Koga su pitali
Uz podršku agencije ‘Prizma istraživanja’ iz Sarajeva, podaci su prikupljeni na teritoriji Bosne i Hercegovine u drugoj polovini oktobra i prvoj polovini novembra 2007. godine. Princip prikupljanja podataka (face to face interviews) zasnivao se na upitniku koji se sastojao od 32 pitanja s više od 150 varijabli, podijeljenih u sljedeće cjeline: Nacionalna i konfesionalna samoidentifikacija, Osobna religioznost, Religijska praksa, Doživljaj Božije prisutnosti, Religijska vjerovanja, Životna važnost religije (uključujući i stavove prema religijskim institucijama i vođstvu), Autoritarizam, Tradicionalizam, Etnocentrizam (socijalna distanca i zatvaranje), Nacionalizam i Odnos prema Zapadu. Istraživanje se odnosilo na ukupnu populaciju, a po osnovu reprezentativnog uzorka od 500 osoba.”
Nakon što navede da su od 500 ispitanika 245 muškarci, a 255 žene, te nakon što navede starosnu strukturu, Abazović nastavlja: ”S obzirom na opću demografsku rasprostranjenost stanovnika u današnjoj Bosni i Hercegovini, najveći broj anketiranih ima prebivalište u Federaciji Bosne i Hercegovine, njih 433 (ili 86,6 odsto), u Republici Srpskoj anketirano je 56 ispitanika (ili 11,2 odsto), dok je 11 ispitanika iz Distrikta Brčko (2,2 odsto). Polovina ispitanika živi u gradskom, a druga polovina u vangradskom naselju.
Više od polovine ispitanika živi u braku (291 ili 58,3 odsto). Najveći broj ispitanika koji imaju djecu čine oni s dvoje djece (171 ili 34,2 odsto). Razlika između broja ispitanika koji imaju jedno dijete i troje djece relativno je mala, 74 ispitanika (ili 14, 8 odsto) ima jedno dijete, a 69 (13,8 odsto) ima troje djece.”
Abazović navodi i obrazovnu strukturu prema kojoj nekoliko razreda osnovne škole ili manje ima 98 ispitanika, osnovnu školu ima 111, nekoliko razreda srednje škole ili manje ima 12, završenu srednju školu imaju 202, nekoliko godina višeg studija ima 16, završenu višu školu ima 25, završen fakultet ima 26, postdiplomski studij ili doktorat ima pet, a bez odgovora je šest anketiranih. U strukturi zanimanja, najviše je penzionera (123), nezaposlenih (114) i domaćina (100). Studenata i stručnjaka je samo 8,2, odnosno 3,5 posto: ”O pitanju ekonomskog statusa, najveći broj ispitanika, njih 151 ili 30,2 odsto izjavilo je da njihova porodica ima mjesečna primanja u visini od 101 do 300 konvertibilnih maraka. Kod 89 ispitanika (ili 17,7 odsto) porodica ima mjesečna primanja u visini 301 do 500 konvertibilnih maraka, a u 61 slučaju (12,1 odsto) mjesečna primanja su od 501 do 700 konvertibilnih maraka. Dakle, 65,4 odsto ispitanika imalo je primanja koja su niža od tada prosječnog ličnog dohotka isplaćenog u Federaciji Bosne i Hercegovine”.
Na pitanje o nacionalnoj samoidentifikaciji, Abazović je u istraživanju otkrio da se 55,7 odsto ispitanika izjasnilo kao Musliman, 113 ili 22,7 odsto kao Bošnjak, dok se kao Bošnjak/Musliman izjasnilo 84 ili 16,8 odsto. Kao Bosanac i Hercegovac se izjasnilo 18 ispitanih, odnosno 3,6 posto. Nešto drugo su četiri ispitanika, a bez odgovora ih je bilo troje.
Kao oni koji pripadaju Islamskoj zajednici su se izjasnila 423 ispitanika, odnosno 84,6 posto. Ne pripada joj 48 ispitanika, nije sigurno 14 ispitanika, a njih 15 nije željelo odgovoriti ili nije znalo odgovor. Zanimljivo je da u smislu konfesionalne pripadnosti Islamskoj zajednici njoj pripadaju 242 Muslimana, 98 Bošnjaka, 69 Bošnjaka/Muslimana, 10 Bosanaca i Hercegovaca, a troje se izjašnjavaju kao drugi. Islamskoj zajednici ne pripadaju 23 Muslimana, četiri Bošnjaka, 13 Bošnjaka/Muslimana, osam Bosanaca i Hercegovaca.
Zanimljivo je da se kao religiozno izjasnilo 413 ispitanika, kao ateisti 22, indiferentni 39, ne zna/nije siguran 21 i bez odgovora ili ne želi odgovoriti njih pet.
Vjerovati Islamskoj zajednici
Zanimljive su i vrijednosti ispunjavanja svakodnevnih vjerničkih obaveza. Samo 92 ispitanika su se izjasnila kao oni koji obavljaju svaki dan pet molitvi (18,5 odsto). Svaki dan manje od pet molitvi obavlja 66 ispitanika (13,3 odsto). Više od jedanput sedmično se moli 55 ispitanika (11,0 odsto), jedanput sedmično se moli 44 ili 8,8 odsto, bar jedanput mjesečno se moli 32 ili 6,4 odsto. Nekoliko puta godišnje se moli 43 (8,6 odsto). Veoma rijetko se moli 72 ili 14,4 odsto. Nikada se ne moli 56 ispitanika ili 11,1 odsto. Unekoliko su drugačiji rezultati posta u ramazanu – 193 ili 38,7 odsto posti čitav period posta, a 94 ili 18,8 odsto se ne pridržava posta.
Budući da je obaveza davanja zekata vezana za Islamsku zajednicu, rezultati upitnika o izvršavanju ove religijske obaveze su najzanimljiviji. Naime, 316 ili 63,2 odsto ispitanika daje zekat redovno. Povremeno daju 83 ispitanika, odnosno 16,6 odsto. Nikada ga ne daje 69 ispitanika, odnosno 13,8 posto.
Zanimljivo je da se čak 92,6 posto ispitanika izjasnilo kao da vjeruju u Allaha, a samo 19 kao nevjerujući. S tim korespondira i činjenica da se 183 ili 36,6 posto ispitanika osjeća religioznijima od svojih roditelja, dok se 220 ili čak 44 odsto ne smatra religioznijim od roditelja.
Što se tiče povjerenja koje ispitanici imaju u Islamsku zajednicu, rezultati su, s obzirom na procenat vjerujućih u anketi (92,6 odsto) ipak iznenađujući. Naime, jako puno povjerenja u Islamsku zajednicu ima samo 111 ili 22,2 odsto ispitanika. Prosječno povjerenje ima 202 ili 40,5 odsto. Malo povjerenja ima 107 ili 21,5 odsto. Nimalo ima 42 ili 8,4 odsto.
U skladu s tim su rezultati prema kojima 144 (28,8 odsto) ispitanika ne misle da njihova religijska institucija daje odgovarajuće odgovore za moralne probleme i potrebe pojedinaca, dok je 185 ispitanika ili 36,9 odsto zadovoljno ovim segmentom funkcioniranja njihove zajednice. Isto tako 155 ispitanika (31,0 odsto) ne smatra da njihova religijska zajednica daje odgovarajuće odgovore na probleme u porodičnom životu, dok 177 (35,4 odsto) misli da daje.
Najveći je procenat nezadovoljnih odgovorima koje njihova religijska zajednica daje na socijalne probleme 182 (36,4 odsto), dok je u ovom segmentu zadovoljno 149 ili 29,8 odsto ispitanika. Ispitanici se čine najzadovoljnijima ispunjavanjem duhovnih potreba koje im pruža vjerska zajednica, zadovoljno ih je 227 ili 45,4 odsto, a nezadovoljno 114 ili 22,9 odsto.
Zanimljivo je i da je većini ispitanika (266 ili 53,1 odsto) religija jako bitna u životu, dok je za samo šest ispitanika (1,2 odsto) potpuno nevažna.
No, iznad svega su zanimljivi etički stavovi ispitanika. Tako 166 ispitanika ili 33,2 posto smatra da je vjera u Boga najvažniji razlog da se bude dobra osoba i da se poštuju moralne vrijednosti, 102 ili 20,5 odsto smatra vjeru u Boga značajnim razlogom za ovako nešto, 64 ili 12,8 posto vjeru u Boga smatra donekle bitnim razlogom za ovo, 74 ili 14,7 odsto ispitanika smatra da je vjera u Boga samo jedan od bitnih razloga za ovo, dok čak 70 ispitanika ili 14,0 odsto smatra da vjera u Boga nije nimalo povezana s nečijom odlukom da bude dobra osoba i da poštuje moralne norme.
Kako se oblačiti
Na polju etike i poštovanja religijskih propisa, autor je poradio još malo pa je došao do zanimljivih procenata kada su ove varijable u pitanju. Tako 262 ispitanika ili 52,3 odsto smatra da se muslimani trebaju pridržavati islamskih propisa o jelu i piću, 183 ispitanika ili 31,7 odsto se uglavnom slaže s ovim, 24 ispitanika ili 4,9 odsto se uglavnom ne slaže i 11 ispitanika ili 2,2 odsto se apsolutno ne slaže.
Zanimljivo, samo 89 ispitanika ili 17,7 odsto se apsolutno slaže s tvrdnjom da se žene trebaju oblačiti islamski, 130 ispitanika ili 26,1 odsto se uglavnom slaže. Uglavnom se ne slaže 157 ispitanika ili 31,4 odsto, dok se apsolutno ne slaže 96 ispitanika ili 19,2 odsto.
Zanimljivi su i pokazatelji o toleranciji prema drugim religijama i religijskim zajednicama. Tako 56 ispitanih ili 11,1 odsto se apsolutno slaže s tvrdnjom da se hrana zabranjena muslimanima ne bi trebala prodavati u našoj zemlji, a 42 ispitanika ili 8,4 posto se s ovom tvrdnjom djelimično slaže. Čak 178 ili 35,5 odsto ispitanika se s ovim uglavnom ne slaže, a 192 ili 38,3 odsto se apsolutno ne slaže s ovom tvrdnjom.
Najzanimljiviji rezultati tiču se, očekivano, sekularnog karaktera BiH. Abazović navodi: ”Dakle, kad je u pitanju društvena (javna) razina, jasna većina ispitanika (71,7 odsto) zagovara koncept svjetovnosti politike, odnosno više od dvije trećine ispitanika apsolutno se slaže ili uglavnom se slaže s tvrdnjom da religijske vođe ne bi trebale uticati na to kako će ljudi glasati na izborima.
To se potvrdilo i kada je u pitanju tvrdnja da religijske vođe ne bi trebale uticati na vlast (što je stav 75,3 odsto ispitanika)…
Konačno, u vezi sa životnom važnosti religije dobijeni su podaci koji govore da ispitanici smatraju religiju i njen smjernice vrlo važnima za svoj život.”
Autor je ovu iznimnu studiju obogatio još nekim podacima i rezultatima koji se tiču pitanja odnosa religije, etničkoga i političkoga. No, ovaj feljton je najbolje završiti gore navedenim autorovim rezultatom. Bosanskohercegovački muslimani, prema studiji, dominantno su religiozni, no istovremeno su u najvećem broju opredijeljeni za svjetovnost politike. Zbog toga je Dino Abazović u ovoj studiji postigao nešto što i jeste osnovna svrha znanosti. Pomakao je istraživanje dalje od ustaljene tvrdnje da više religije znači manje sekularizma. (Kraj)
Tekst preuzet iz magazina DANI
Vezati tekst:
