Ćirilo (Konstantin) i Metodije dva su brata porijeklom iz Grčke. Smatraju se prvim osobama koje su Južnim Slavenima, što uključuje i bosanskohercegovačko područje, donijeli pismenost.
Ćirilo i Metodije dva su grčka misionara iz okoline Soluna. U Moravsku ih je poslao bizantski car Mihajlo III, a na poziv moravskog kneza Rastislava. Cilj je bio širenje kršćanske vjere među mnogobožačkim narodom, Slavenima. S obzirom da su propovijedi trebale biti davane na jeziku ovog naroda, jer će oni tako lakše shvatiti i prihvatiti novu vjeru, Ćirilo je bio zadužen za smišljanje novog pisma.
Prvo slavensko pismo nazvano je glagoljica i njime je napisana prva slavenska knjiga – prijevod dijelova Biblije. Ćirilo je za osnovu narodnog jezika odlučio uzeti narječje koje je naučio u okolini Soluna. Razlike među narječjima i slavenskim jezicima u to doba nisu bile velike, pa je ovaj jezik bio općeprihvaćan i danas se naziva staroslavenskim.
Ćirilo i Metodije nisu bili proganjani za života, a nakon njihove smrti (Ćirilo je preminuo 869, a Metodije 885) njihovi su učenici istjerani iz Moravske. Tako su se prvi put susreli s Južnim Slavenima i prenijeli im staroslavenski jezik i glagoljicu.
Južnoslavenski svećenici porijeklom iz reda Ćirila i Metodija u početku su pisali glagoljicom. Međutim, jedan od Ćirilovih učenika, vjerovatno Kliment Ohridski, koji je bio i pisac životopisa o Ćirilu pod nazivom Žitije Sv. Ćirila, uveo je ćirilicu. Ćirilica je bila drugo slavensko pismo načinjeno prema grčkim slovima. Vrlo brzo je potisnula glagoljicu i zavladala najprije u Bugarskoj, ali i u Srbiji, Rusiji i dijelom u Bosni. U Bosnu su je najvjerovatnije donijeli Makedonci.
