Da li nauka i religija mogu da idu ruku pod ruku?

Naučnici i posvećeni učenici brojnih religija širom svijeta redovno dolaze u sukob kada su njihova viđenja u pitanju. Međutim, filozof Nil Van Leuven vjeruje da je moguće da se ovi naizgled konflikti pogledi preklapaju i da ljudi mogu da vjeruju u aspekte obje strane – ukoliko ponovo ustanovimo šta znači „vjerovanje“.

Autor: DAILY MAIL

Leuven u svom najnovijem radu piše da postoje dvije interpretacije riječi „vjerovanje“ – jedno religiozno i jedno činjenično, piše “Daily Mail“.
Profesor poredi vjerovanje u religiju sa načinom na koji naši mozgovi izlaze sa na kraj sa maštovitim igranjem.

U svom eseju „Religiozna vjera nije činjenično vjerovanje“, on koristi primjer u kom se dijete igra sa plastelinom.

„Dijete zna da je u pitanju plastelin jer je to opipljivo i očigledno – ono ima činjenično vjerovanje u to da je u pitanju stvar“.

Međutim, dijete je u stanju da suspenduje određenu količinu realnosti kako bi moglo da zamisli da je taj plastelin živ za svrhu igre.

Još jedan eksplicitniji primjer koji profesor navodi jeste statua koja iz broda upada u okean.

Leuven piše da ljudi uglavnom zamišljaju da statua tone, međutim, oni ne vjeruju da ona zapravo tone u more, jer da je to slučaj, oni bi alarmirali vlasti i pokušali da spriječe dalje tonjenje – iako je u pitanju hipotetički scenario.

Profesor tvrdi da je moguće da ljudski mozak zamišlja i razvija hipoteze u vezi sa religioznim učenjem, dok takođe vjeruje u evoluciju kada posmatra dokaze koji to potvrđuju.

Ovo, po njemu, leži u ljudskoj sposobnosti da generiše „sekundarne kognitivne stavove“ i da izmišljene predstave mogu da koegzistiraju sa slojem vjerovanja u činjenice bez zbunjivanja osobe.

Leuven, ponovo koristeći primjer djeteta, tvrdi da tokom igranja dijete ima dvije „mape“ – jedna predstavlja ono što je po njemu realnost, dok druga predstavlja sadržaj izmišljenog svijeta.

Dijete koristi te dvije mape zajedno, s obzirom da mora da se pretvara u fizičkom prostoru pravog svijeta – ali to ga ne zbunjuje.

„Vidimo dvije slične strukture – dvije mape – u odnosu na religiozne predstave i činjenično vjerovanje. Ovdje postoji jedan mit koji je potrebno razotkriti: krajne jednostavno, mit da ove dvije mape funkcionišu zajedno – da postoji jedna vrsta ‘vjerovanja’“.

Profesor se obraća i zabrinutosti da bi posmatranje vjerovanja na taj način moglo da dovede do toga da se religija poveže sa stvarnošću – „Ovo je zapanjujuć zaključak koji nas tjera da se zapitamo kako nešto tako ozbiljno kao religija može biti ukorijenjeno u istom mjestu odakle dolazi nešto tako neozbiljno kao fantastika? U ovom pitanju se nalazi pogrešno usmjerena pretpostavka. Ljudi zapravo mnoge fantastične stvari shvataju jako ozbiljno“.

Foto: Image courtesy of Witthaya Phonsawat at FreeDigitalPhotos.net