Da li će se 28. II. slaviti kao praznik Trećeg entiteta?

Čovićizmu na ruku ide i činjenica da će na putu u EU integracije Karamarkovo – Kolindina Hrvatska sigurno postavljati kao uvjete i rješavanje tzv. „hrvatskog pitanja“, a koje će uvijek biti u pravcu prihvatanja konsocijacija, možda bar i onih teritorijalnog karaktera.

Ovi trenutni pregovori o uspostavi vlasti, koji su se po ustaljenoj bosanskohercegovačkoj praksi narodski rečeno „odužili ko teravija“, u svojoj pozadini imaju i procese dubinske, suštinske naravi koji ne predstavljaju puku uspostavu vlasti na tri nivoa i podjelu ministarskih fotelja. Te dubinske procese su već neki analitičari (moje kolege historičari) vrlo dobro uočili (v. http://novovrijeme.ba/dobrodosli-u-treci-entitet/ ). Dragan Čović, vispreni i iskusni političar balkanskog tipa, narodski rečeno „opran svim bojama“, je uočio šansu za proširivanje i konačno zaokruživanje svoje vlasti i njeno teritorijalno – upravno – institucionalno legaliziranje. U prilog mu ide i pobjeda Kolinde Grabar Kitarović za 12. po redu predsjednika Republike Hrvatske, te iznimno snaženje ultra retrogradnih i destruktivnih sila u susjednoj Hrvatskoj koje po defaultu koketiraju sa  „hercegbosanskom“ ideologijom ili nekim njenim troentitetskim inačicama. Uz to, i njegov „jaran“ Milorad Dodik je sačuvao svoju hegemonističku poziciju u Republici Srpskoj, a na ruku mu ide i nesnalaženje Demokratske Fronte u ovim pregovorima.

Koncept ideologije koju možemo slobodno nazvati čovićizam je u sljedećem. Već na početku pregovora se ultimativno zaokruživao sopstveni prostor pod sintagmom da HDZu BiH pripadaju po automatizmu sva ministarska i zamjenička ministarska mjesta koja bi obnašale osobe hrvatske nacionalnosti na državnom, federalnim nivoima kao i u tzv. dva „mješovita kantona“. I nikome drugom se ne dozvoljava da pretendira i da pomisli da izabere čak i portira u Federalnoj vladi ili Vijeću ministara iz reda hrvatske nacionalnosti. Istovremeno se traži i jedno mjesto srpske nacionalnosti u federalnoj vladi, na račun toga što je u vladi RS Dodik HDZu ustupio jedno mjesto koje će obnašati ministar hrvatske nacionalnosti. Ako se prihvati od drugih partnera u vlasti ova logika, time bi bosanskohercegovačka ideja i formalno bila sahranjena i prešlo bi se prvo na institucionalnu konsocijaciju, a zatim sukladno tome i na teritorijalnu. Ideja nacionalne konsocijacije, koja već godinama vrijeba negdje iz prikrajka i koja je vrlo opasna po Bosnu i Hercegovinu, bi tako bila legalizirana i uvedena u praksu političkog odlučivanja. Tako bi paradoksalno čovićizam ponovo etablirao u BiH osmanski sustav zvani millet. Svako ko misli da iz institucionalne konsocijacije neće proizaći i teritorijalna podjela taj se gadno vara i može se reći da je obična budala.

Da se ovih dana upravo dovršava čovićistička igranka dokaz je i 6. zasjedanje Hrvatskog narodnog sabora koje će se održati 28. II. 2015. god. u Mostaru. Odluka Predsjedništva Hrvatskoga narodnoga sabora (HNS) donesena na njegovoj 18. sjednici između ostalog sadržava i sljedeću formulaciju: „Prema važećem Statutu HNS-a na zasjedanje su pozvani svi izabrani, izravno i neizravno, hrvatski zastupnici, te imenovani dužnosnici u institucije vlasti na svim razinama.“ Jasno je naglašen izraz „hrvatski zastupnici“ kojim se prejudicira da je riječ o ekskluzivnim zastupnicima hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, pogotovu se to odnosi na njen federalni dio. Pravilnije bi bilo npr. reći „zastupnici hrvatske nacionalnosti“, ali to nije namjerno urađeno. Ako se za išta Draganu Čoviću treba diviti to je njegova nesumnjiva inteligencija i politička umješnost i sposobnosti za snalaženje u BH politikanstvu, uz koje ide i bezkrupuloznost i bezobzirnost, pa i brutalnost i odsustvo bilo kakve empatije. Pošto je u sadašnjim uvjetima koji vladaju u BiH, empatija samo otežavajuća okolnost, Dragan Čović je prototip savršenog političara. Ako se na 6. zasjedanju HNSa etablira ovo načelo da njega sačinjavaju svi tzv „hrvatski zastupnici“, onda ono može vrlo lako poprimiti i zakonodavne ovlasti i legitimizirati se kao zasebna institucija skupštinskog karaktera u konsoncijacijskom sustavu. Ovdje se vrijedi podsjetiti i malo historije, odnosno kako je nastala sadašnja Narodna skupština Republike Srpske koja je sviđalo se to nama ili ne, legalna ustavna kategorija (po važećem ustavu BiH) zakonodavnog tipa. Ta skupština je nastala tako što je velika većina poslanika srpske nacionalnosti u tadašnjoj Skupštini Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine u jesen 1991. god. formirala (bez formalnog napuštanja skupštine SR BiH) skupštinu srpskog naroda u BiH. Nju su sačinjavali tada svi poslanici SDSa, koji se tada nalazio u vladajućoj koaliciji zajedno sa SDA i HDZ, te dio poslanika srpske nacionalnosti iz drugih stranaka (poglavito iz tadašnjih reformista). Jedino toj skupštini srpskog naroda nisu pristupili poslanici srpske nacionalnosti izabrani na listi Saveza komunista – SDP BiH. Kasnije se ta skupština srpskog naroda, koja je bila konsocijacijskog tipa, proglasila Narodnom skupštinom koja je 9. I. 1992. god. proglasila Srpsku republiku BiH, koja je promijenila ime kasnije u Republika Srpska. A onda je ta RS legalizirana i na teritorijalnom okviru.

Čovićizmu na ruku ide i činjenica da će na putu u EU integracije Karamarkovo – Kolindina Hrvatska sigurno postavljati kao uvjete i rješavanje tzv. „hrvatskog pitanja“, a koje će uvijek biti u pravcu prihvatanja konsocijacija, možda bar i onih teritorijalnog karaktera. Da će biti takav razvoj situacijie potvrdio je i Milorad Dodik, predsjednik RS, u intervjuu televiziji N1. Potvrdu da se planira rješavanje odnosa u Federaciji BiH po planu i programu Dragana Čovića nalazimo i u ponašanju novoizabranog predsjednika Federacije koji se zove Marinko Čavara. On svoju poziciju predsjednika Federacije promatra, tumači i predstavlja kao šefa izvršne vlasti, odnosno da Federacija BiH ima predsjednički, a ne parlamentarni sustav. Time on priprema teren za neku situaciju u kojoj bi trebao donositi izvršne odluke ili ukidati neke druge izvrše odluke. To je vrlo opasna situacija, jer stavlja predsjednika Federacije BiH iznad Vlade Federacije. Ništa što se događa u ovom sukobu Čavare sa Nerminom Nikšićem nije slučajno, nego je rezultat ostvarivanja i realiziranja zacrtanih ciljeva. A za to će historijsku odgovornosti snositi i oni koji to nisu uspjeli niti željeli spriječiti, a dane provode u pregovorima sa čovićistima.

Publicola
Autor Salmedin Mesihović
tacno.net