“Čudna preslagivanja” u Aziji poslovne prirode ili slijede tektonske geostrateške promjene?
Dok je fokus svjetske javnosti bio usmjeren na rat u Jemenu, praćenje primirja u Ukrajini i posljedice „velikih pobjeda mirotvorca Obame“ u pregovorima oko iranskog nuklearnog programa i zatopljavanju odnosa s Kubom u Aziji se događaju tektonske promjene koje bi u potpunosti mogle promijeniti odnos snaga i zauvijek spriječiti provedbu takozvane „Obamine strategije prodora u azijsko pacifičku regiju“.
Naime, nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin ukinuo zabranu isporuke protuzračnih sustava S-300 Iranu i s Teheranom dogovorio jačanje vojno-tehnološke suradnje, Iran je pozvao Rusiju, Kinu i Indiju da osnuju strateški sigurnosni savez kojim će se zajednički suprotstaviti takozvanom „proturaketnom štitu“ NATO saveza i spriječiti njegovu daljnju ekspanziju prema istoku“. (Opširnije: Povijest i perspektive najavljenog strateškog saveza Irana, Rusije i Kine)
Tijekom službene posjete Moskvi 15. travnja, iranski ministar obrane Hossein Dehghan je izjavio: „Podržavam ideju jačanja suradnje između Kine, Irana, Rusije i Indije, kako bismo se zajedno suprotstavili širenju NATO saveza prema istoku i postavljanju proturaketnog štita u Europi.“
Posve sigurno je pregovarao o detaljima oko isporuke sustava S-300 iranskoj vojsci, te kako se suprotstaviti brojnim problemima koje potresaju regiju, prije svega ratovi u Siriji, Iraku i Jemenu. (Opširnije: Za Moskvu međunarodne sankcije protiv Teherana i službeno više ne postoje – Sustavi S-300 odlaze za Iran)
Posebno važno je što odmah nakon toga ruski ministar obrane Sergej Shoigu u Moskvi sastao sa svojim kolegom, ministrom obrane Pakistana, Khawajom Asifom.
Portal Indian Punchline piše kako vrijedi citirati neke od Asifovih primjedbi:
– Rusija i Pakistan su se složili da će u narednim mjesecima poboljšati obrambenu suradnju.
– Poboljšana suradnja se može očekivati u obrambenoj industriji (“Make in Pakistan”) i vojnoj obuci.
– O pomorskoj sigurnosti se raspravljalo kao “uobičajenom pitanju”.
Khawaja Asif je ruskom ministru obrane prenio poruku da je Pakistan “vrlo čvrst u predanosti u borbi protiv terorizma”.
Međutim, posebno je važno što je Asif pozdravio odnose Rusije i Pakistana u globalnom okviru u kojem nastaje multipolarni svjetski poredak.
“Pakistan vidi važnost budućnosti ruske uloge u regionalnoj i međunarodnim politici. Radujemo se da svjetska scena postaje multipolarna, jer će to osigurati ravnotežu međunarodnim odnosima”, izjavio je pakistanski ministar obrane.
Ranije je pakistanski ministar nafte, Shahid Khaqan Abbasi, također posjetio Moskvu i ruskim naftnim kompanijama ponudio davanje novih i produljenje postojećih koncesija na pakistanskim naftnim blokovima.
Naime, dvije zemlje su sklopile sporazum oko glavnog plinovoda, projekt o kojem se dugo raspravljalo. Ruske tvrtke će izgraditi 1 100 kilometara dug plinovod koji će povezivati luku Karachi i Lahore, a služit će za prijevoz LNG-a. Projekt će biti financiran s dvije milijarde dolara kredita iz Moskve. Rusija je također ponudila prodaju plina Pakistanu, a prve isporuke ruskog ukapljenog plina će započeti već 2016. godine.
Analitičar M K Bhadrakumar piše: „Zanimljivo, Moskva i Islamabad jačaju svoje veze u isto vrijeme kada Kina i Pakistan “cementiraju svoje prijateljstvo” i suradnju podižu na jednu višu razinu. Indijskog premijera Narendru Modija, koji se igrao sa sporazumima o nabavi zrakoplova i odlučio se za francuski Rafale, također treba gledati kroz ovaj kontekst”.
Odluka indijskog premijera, koji se odlučio za nabavu francuskih zrakoplova Rafale je po nekima bilo gadno iznenađenje za Moskvu. Rusi su mislili da je Indija napustila sporazum MMRCA, jer je to općeprihvaćena međunarodna praksa kada ponuditelj odustane od uvjeta natječaja. Modi je to učinio, a onda se svejedno odlučio zadržati zrakoplove Rafale, snizio im cijenu i kao da je u tom sektoru odustao od projekta “Make in India” u kojem je New Delhi surađivao s Rusima.
Naravno, poslovi s oružjem u Indiji su se morali ponovo redizajnirati, a Rusija će biti u nepovoljnom položaju u odnosu na zapadnu konkurenciju i dobavljače, koji imaju puno lakši pristup indijskim elitama i privatnim korporativnim čelnicima u indijskom sustavu obrane.
U trenutku kada su indijske elite izrazile naklonost prema zapadnim distributerima, Rusija više ne vidi razloga da sama sebi veže ruke i dobrovoljno se odriče obrambene suradnje s Pakistanom.
U drugim je područjima Rusija zadržala razinu suradnje s indijskim partnerima, prenosi The Times of India, a Rusi nemaju ni razloga za zabrinutost i razmišljati hoće li povrijediti indijsku osjetljivosti.
Iskreno, Indijce nije briga što će Rusi činiti sa svojim proizvodima i vjerojatno će rusko –pakistanska suradnja u vojnom području procvjetati, a New Delhi time možda čak dobije i alibi da slobodnije ubrza daljnji pomak prema zapadnim proizvođačima, posebno onima iz Sjedinjenih Država, što moćna indijska korporativna industrija upravo i očekuje od vlade Narendre Modija.
U tom kontekstu, primjedbe pakistanskog ministra obrane Asifa, koji je naglasio da su Rusija i Pakistan su na istoj strani u suvremenom svijetu, znači da Islamabad računa na globalnu stratešku ravnotežu u kojoj će Rusija imati veliki značaj. On je rekao ono što nijedan indijski premijer zbog straha od vrijeđanja Sjedinjenih Država nije izjavio.
Ruski su mediji to posebno istaknuli Asifove primjedbe (1. , 2. i 3.), a sve opet treba gledati u kontekstu izjave iranskog ministara obrane Hosseina Dehghana, za kojeg Tehran Times piše „kako je on također pozdravio rusko razumijevanje na strateškoj razini i da Sjedinjene Države Iranu ne mogu biti pouzdan prijatelj i partner”, a onda je istaknuo potrebu formiranja jedinstvenog fronta protiv “američke ekspanzionističke politike”.
U međuvremenu je Moskva priopćila svoju odluku da Kinidostavi protuzračne obrambene sustave S-400, tako će Kina će biti prvi strani kupac tog sustava. S-400 je ocijenjen kao najprihvatljiviji sustav te vrste u azijsko-pacifičkoj regiji, što je uz zeleno svjetlo za isporuku ruskih sustava S-300 Iranu mijenja geostratešku sliku cijele šire regije. Razloge novog razmišljanja u Moskvi u vezi vojno-tehničke suradnje sa stranim zemljama treba tražiti u brzim promjenama na međunarodnoj sceni, gdje je u tijeku repozicioniranje regionalnih sila, a Rusija u takvoj situaciji pokušava ostvariti što veći prihod od izvoza oružja.
I dok je rusko-indijska suradnja u sektoru obrane možda uvjetovana privatnim korporativnim interesima indijskih poduzetnika, koji su vjerojatno utjecali na odluku vlade Narendre Modija da odabere francuske zrakoplove, to se ne može reći za energetski sektor u kojem su Rusija i Indija sklopili niz važnih ugovora o suradnji u istraživanju i eksploataciji nafte i plina u ruskom dijelu Arktika, čime su potpuno minirali zapadne sankcije protiv strateških sektora ruskog gosodarstva.The National Interest uopzorava kako je Vladimir Putin tijekom posjete Indiji poptisao sporazum “Druzhba-Dosti”, kojeg je indijsko Ministarstvo vanjskih poslova predstavilo videom “Rusija i Indija: Prijatelji zauvijek“. (Opširnije: Nakon “Sporazuma iz Minska” bi se Vladimir Putin uskoro mogao smjati i zapadnim sankcijama)
Kina uvodi Pakistan u multipolarni svijet
Nedugo potom se u Aziji događa nešto što je privuklo pažnju brojnih analitičara koji ne gledaju samo u vrh geopolitičke i geostrateške sante leda. Naime, u Islamabad je prije tjedan dana doputovala kineska delegacija na čelu s predsjednikom X Jinpingom i taj bi se susret mogao okarakterizirati kao kontinuitet provođenja u praksi najave pakistanskog ministra obrane Khawaja Asifa, koji je “pozdravio odnose Rusije i Pakistana u globalnom okviru u kojem nastaje multipolarni svjetski poredak”. Dugogodišnju suradnju Kine i Pakistana dodatno produbljuje posjeta kineskog predsjednika, što je opisan kao “izuzetan događaj”.
Iako su ga neki htjeli opisati takvim, posjet Xi Jinpinga Pakistanu nije bio samo poslovne prirode, jer sve što Kina danas čini, od osnivanja svoje ili međunarodne nove Svjetske banke (AIIB), preko suradnje u skupinama BRICS i SCO, ili suradnje u bilo kojem drugom sektoru, postaje “politika”. To se može reći za sve što Kina radi s Pakistanom i Indijom, te širokim spektrom zemalja regije i Južne Amerike, gdje su Sjedinjene Države također prisutne kao svjetska sila.
Ukratko, portal Indian Punchline posjet Xi Jinpinga Pakistanu od prije tjedan dana opisuje kao “poslasticu” za strateške analitičare i navodi 10 ključnih točaka susreta kineskog i pakistanskog državnog vrha u Islamabadu:
1.) Kinesko-pakistanske veze se razvijaju, što je očito. Masovna aktualna kineska ulaganja u Pakistanu od 46 milijardi dolara obećavaju zapravo “win-win” odnos. Za Pakistan je Kina daleko najvažniji strateški partner na globalnoj razini, dok se za kinesko partnerstvo s Pakistanom može reći da ima globalni karakter i kao ekonomski koridor, ali ne samo kao dodatna ruta na svjetskom tržištu za sudjelovanje trećih zemalja u kineskim mega-projektima, nego i jačanju mogućnosti za održivi gospodarski razvoj i stabilnost Kine. Pakistan je za Kinu ujedno i najveći prolaz preko kojeg se Kina nada da će se povezati gotovo polovicom svjetske populacije. Planirane kineske investicije od 274 milijarde dolara će povećati BDP Pakistana za više od 15 posto. Kina će postati istinski “stup” stabilnosti i sigurnosti u Pakistanu.
2.) Kina vjeruje u budućnost Pakistana i djeluje protiv prevladavajućeg mišljenja u svijetu da je Pakistan jedna od najopasnijih zemalja na svijetu. Pakistan je uveliko prikazivan kao “propala država”, osuđena na partnerstvo s nejasnim terorističkim skupinama. Kina je, međutim, osporila takvo mišljenje i nada se “pretvoriti Pakistan u regionalno ekonomsko čvorište”. Osim toga, Kina je uvjerena u istinitost pakistanskog pristupa terorističkim skupinama. Xi je pohvalio uspješne operacije protiv terorizma u Pakistanu i Kina će sve učiniti da Pakistan postigne odlučujući uspjeh.
3.) Kina oduzima Sjedinjenim Državama najvrednijeg saveznika i kineski utjecaj na Pakistan dostiže svoj vrhunac. Ovaj korak je učinjen na štetu tradicionalnog američkog utjecaja na Pakistan, koji traje desetljećima. Sjedinjene Države će od sada morati pregovarati s jakim Pakistanom, a s obzirom na čvrsto prijateljstva između Kine i Pakistana, kineski utjecaj će se moći nositi s nadolazećim izazovima. Nasuprot tome, Sjedinjene Države nisu omiljene, niti ih se narod Pakistana boji. Ovaj kvazi-savez polako ustupa mjesto potrebnom obliku strateške suradnje između Kine i Pakistana.
4.) Ovim se smanjuju i razlike između Indije i Pakistana. Uz izdašnu ekonomske pomoći Kine, koju prati vojna suradnja, Pakistan usporava značajno zaostajanje u odnosu na rastuću ekonomsku i vojnu moć Indije, osjetnu u posljednjih nekoliko godina. S obzirom na veličinu Pakistana i potrebe u obrani, te uzimajući u obzir nuklearno oružje, održavanje strateškog pariteta s Indijom je sada za Pakistan ostvariv cilj. U teoriji, Pakistan čak može prestići Indiju, jer revolucija pakistanske ekonomije u narednom razdoblju zemlju namjerava učiniti atraktivnom destinacijom za strane investitore, jer je puno jeftinija kao tržište u nastajanju, a u određenom trenutku nije isključeno da Kina otvori pitanje pristupanja Pakistana skupini BRICS.
5.) Ojačalo je i strateško preusmjeravanje Pakistana. Pakistanske elite su tradicionalno pro-zapadne, ali su suprotno uvriježenom mišljenju o toj zemlji, ipak žestoko “anti-američke”. Ovo je proturječje riješeno u velikoj mjeri zahvaljujući suptilnim promjenama u strateškoj orijentacijom zemlje. S izvanrednom diskrecijom su se pakistanske elite, civilne i vojne, odmakle od saudijskog rata u Jemenu. To je prije svega bila odluka od strateškog značaja, što je svima odmah bilo jasno. U novije vrijeme, promjena pristupa Pakistana u borbi protiv terorizma upućuje i na temeljne promjene strateških odrednica i ukazuje na konsolidaciju i jačanja odnosa Kina-Pakistan.
6.) Afganistan je nesumnjivo presudna točka. Povećani utjecaj Kine na Pakistan pogoduje stabilizaciji Afganistana. Pakistanu je u afganistanskim mirovnim pregovorima puno korisnija Kina od Sjedinjenih Američkih Država, čije su namjere prema Pakistancima često bile sumnjive. Naime, Pakistan je spreman svoje “strateške kapacitete” staviti na raspolaganje u procesu pregovora u kojima ključnu ulogu ima Kina. Osim toga, Kina je u jedinstvenoj poziciji da se može nositi na situacijom “Velikog pakta ” između glavnih regionalnih država: Rusije, Irana, država Središnje Azije, pa čak i Indije, te da pruži potrebnu podršku mirovnom procesu. Osim toga, Kini i Pakistanu je sada u zajedničkom interesu stabilizacija Afganistana, koji je, ovakav kakav jest, glavna prijetnja realizaciji infrastrukturnog mega-projekta “Belt and Road“ u Pakistanu. Na tom projektu trenutno rade deseci tisuća kineskih radnika, a najveća opasnost su terorističke skupine koje su aktivne na teritoriju Afganstana i Pakistana. Drugim riječima, uspjeh kinesko-pakistanske suradnje ovisi o uspjehu stabilizacije prilika u Afganistanu.
7.) Kineska mornarica je još uvijek u Gwadaru i Kina neminovno mora uložiti sredstva za razvoj te luke i plovnih infrastruktura, jer samo tako može održati svoju stalnu pomorsku prisutnost u Omanskom zaljevu i Arapskom moru.
8.) Posjet Xi Jinpinga Pakistanu je privukao ogromnu pozornost svih prijestolnica Južne Azije. Kina je poslala veliku poruku ostalim zemljama, osobito onima koje okružuju Indiju (Šri Lanka, Bangladeš i Nepal) kako ozbiljno misli kada je riječ o provedbi infrastrukturnog projekta ”Belt and Road“. Naime, tim zemljama bi sada trebalo biti jasno da je kineski prijedlog jedini ostvariv, a kineska predanost u obostrano korisnoj suradnji može biti glavni pokretač rasta i razvoja cijele regije. Svi glavni gradovi Južne Azije su to sada vrlo jasno primili na znanje.
9.) Dinamika moći u regiji se nedvojbeno mijenja. S obzirom da međunarodnu situaciju karakterizira zamrzavanje odnosa između Sjedinjenih Država i Rusije, te američka strategija “prodora u Aziju” kojom se želi zaustaviti jačanje Kine, okretanje Pakistana prema Kini i Rusiji u ovom slučaju naglašava neposredno strateško prestrojavanje. Naime, Rusija je vrlo blizu da s Pakistanom uspostavi vojne veze, što je i najavljeno. Kina i Rusija snažno jačaju svoje strateške odnose s Iranom i Islamskoj Republici ukidaju sankcije. Pakistan se istovremeno također zbližava s Iranom, a i Iran i Pakistan mogu postati članovi Šangajske organizacije za suradnju.
10). Indijski premijer Modi se sada bori s egzistencijalnom dilemom. Iako su neki tvrdili kako Kina posjetom Xi Jinpinga Pakistanu želi dati lekciju Indiji, činjenica je da je Xi savjetovao Pakistanu da slijedi vanjsku politiku mira. Indija jest u egzistencijalnoj dilemi, jer je visoka sofisticiranost kineske diplomacije prisilila Indiju da se vrati za pregovarački stol u više navrata, ali je New Delhiju jasno dano do znanja da Indiju nikako ne može ugroziti projekt ”Belt and Road”. Štoviše, Indiji je ostavljen izbor, ako se želi uključiti u projekt, da sam odluči u kojoj mjeri i kako to želi učiniti. S druge strane, posjet Xi Jinpinga Pakistanu je pokazao u kojoj mjeri Kina može dodatno pridonijeti razvoju Indije. Drugim riječima, Kina je svjesna da postoje jake skupine i lobiji u Indiji koji se tvrdoglavo opiru bilo kakvim promjenama u odnosima s Kinom. Dakle, Kina je odlaskom u Pakistan ostavila svoju posjetnicu na vratima Indije. Jasno, posjet kineskog državnog vrha Pakistanu stvara i drugačiju klimu za susret indijskog premijera Narendre Modija, koji za samo tri tjedna putuje u Kinu. Stoga će ovaj posjet biti od posebnog značaja, jer će tada na vidjelo izaći vizionarske sposobnosti njih dvojice kao državnika.
Blagi zaokret Narendre Modija prema SAD-u za sada nije donio nikakve značajnije promjene, niti razlike u stavovima Indije, Rusie i Kine o ključnim svjetskim problemima, dok Zapad u ovom trenutku u ekonomskom smilu više ne može ni sanjati o ogromnim ulaganjima u Indiju.
Štoviše, rastu kritike u Indiji prema politici Modija, koji do sada, jedanaest mjeseci kako je u uredu, nije ostvario ništa od zacrtanih ciljeva. Međutim, ako s kineskim novcem i suradnjom s Pakistanom svjetla ponovno počnu sjati u Lahoreu, kao što se sigurno očekuje, Modi će trebati imati puno mudrosti u pregovorima o odnosima s Kinom.
No, čak i u ovom trenutku, izuzmu li se preostali zatočenici indijskog ekstremizma koji uopće nemaju intelektualni kapacitet za razmišljanje o drugim pitanjima izvan neizdanih viza, Brahmaputre, trgovinskog deficita i Južnog kineskog mora, odnosi Indije i Kine ipak idu uzlaznom putanjom. Indija može učiniti veliki pomak u odnosima s Kinom, jednako kao što je to Kina upravo napravila u Pakistanu. S obzirom pitanje Xinjianga, regije koja ozbiljno destabilizira Kinu i prijeti njenom teritorijalnom integritetu, tamo su nekažnjeno ulazili pojedinci i skupine koje djeluju iz Pakistana. No, Xi Jinping je odlučio da se neće sučeljavati s Islamabadom, nego će pozvati pakistansko vodstvo na zajedničko rješavanje tog problema. Kinezi su tako pokrenuli razgovore s vojnim vrhom Pakistana, koji je upoznat o svemu. Izgleda da Xi ne voli rizik, posebno kada su u pitanju nacionalna sigurnost, teritorijalni integritet i suverenitet Kine. On je nesumnjivo realist i njegov “kineski san” je prilično neobičan. Posjet Xi Jinpinga Pakistanu će sigurno natjerati indijskog premijera da počne misliti na isti način. Stoga se može reći da se posjet Xi Jinpinga Indiji u rujnu prošle godine pokazao kao propuštena prilika, ne samo za Indiju, nego i za Modija, koji će za tri tjedna vjerojatno znati donijeti pravu odluku.
U ovom kontekstu i strateškog preslagivanja u Aziji treba spomenuti i poseban susret iranskog predsjednika Hasana Rohanija i kineskog predsjednika Xi Jinpinga, koji su, kako prenose iranski mediji, prije tri dana na marginama summita Azije i Afrike u Indoneziji u društvu najviših državnih dužnosnika održali bilateralne razgovore.
Na kraju ipak treba spomenuti kako je Indija u više navrata naglasila kako neće voditi ničiju tuđu politiku, nego isključivo pro-indijsku, iako se prema navedenom da zaključiti kako se premijer Modi nalazi između dviju suprotstavljenih strana indijskih elita, od kojih jedna zbog vlastitih interesa teži jačanju odnosa sa Sjedinjenim Državama, dok ona druga gleda da učini sve kako bi se Indija u multipolarnom svijetu pozicionirala na najbolji mogući način.
U prilog toj tezi ide i vijest da je odmah nakon summita u Moskvi i prijedloga Irana, te posjete Xi Jinpinga Pakistanu, rusko Ministarstvo vanjskih poslova izdalo priopćenje o razvoju vojne suradnje s Indijom, te kako su dvije zemlje tijekom 2014. sustavno povećavale svoju suradnju u vojnom i vojno-tehnološkom sektoru, prenosi Russia & India Report.
“Rusija i Indija imaju povlašteno strateško partnerstvo”, stoji u uvodnom dijelu godišnjeg izvješća ruskog Ministarstva vanjskih poslova o radu u 2014. godini.
“U pozadini pritiska anti-ruskih sankcija, koje je nametnuo Zapad, Moskva i dalje jača suradnju sa zemljama u azijsko-pacifičkoj regiji. Glavni fokus te suradnje je doveo do pozitivnog utjecaja na ruske regije, a naročito na Dalekom istoku i Sibiru. U odnosima s Indijom, Rusija je nastavila vrlo dinamičan dijalog u okviru povlaštenog strateškog partnerstva dviju zemalja”, ističe rusko MVP.
Prema izvješću od 11. prosinca 2014. godine, tijekom godišnjeg rusko-indijskog summita koji se održao u New Delhiju, novo indijsko vodstvo je potvrdilo predanost zemlje za ubrzanim jačanjem bilateralnih odnosa.
“U sklopu provedbe ključnog projekta u energetskom sektoru – izgradnje nuklearne elektrane Kudankulam u Indiji – prvi energetski blok je već priključen na električnu mrežu u zemlji, a rad na drugom bloku se nastavlja. Vojna i vojno-tehnološka suradnja raste, a u Rusiji su održane zajedničke vježbe na kojima su bile sve grane indijskih oružanih snaga, a nosač zrakoplova Vikramaditya (ranije Admiral Gorshkov) je stupio u službu u indijskoj mornarici”, navodi se u izvješću.
Tijekom održavanja velikog zrakoplovnog mitinga “Aero-India 2015”, koji se krajem veljače održao u zrakoplovnoj bazi Yalahenka na jugu Indije, čelnik Međunarodnog odjela ruske tvrtke Rosetec, Viktor Kladov, je izjavio kako “rusko-indijska suradnja nema granica”.
“Mi ne prodajemo poput drugih naroda i imamo vrlo poseban odnos . Kada je riječ o Indiji, tu nema nikakvih granica. Mi nismo skloni govoriti Indiju što treba ili ne treba učiniti, jer smo prijatelji i partneri”, rekao je Kladov.
Istovremeno je čelnik ruskog Rosoboronexporta, Sergej Goreslavski,naglasio “kako je odluku koje će borbene zrakoplove Indija kupiti, ruske Su-30 MKI ili francuski Rafale, mora donijeti indijsko Ministarstvo obrane, ali je Rusija u bilo kojem trenutku spremna revidirati sporazume i zamijeniti francuske zrakoplove, ako Indija odustane od svoje odluke”.
Međutim, Sergej Goreslavski je govorio o niz drugih sporazuma i isporuci vojne opreme koji se uopće ne spominju u medijima, kao o mogućnosti proizvodnje u Indiji zrakoplovnih krstarećih projektila BrahMos, koji bi modernizirali indijsko ratno zrakoplovstvo, piše RBTH.
Logično je zaključiti da, ako se premijer Narendra Modi i indijsko Ministarstvo obrane konačno i odluče za francuske zrakoplove, to će biti samo kap koja će nedostajati u moru suradnje između Rusije i Indije, a kako se aktualno preslagivanje snaga u Aziji igra simultano, sljedeći ključni korak je susret indijskog premijera i kineskog predsjednika u Pekingu, na koje bi Indija mogla učiniti veliki pomak u jačanju odnosa sa svim zemljama u regiji koje su se, jednako kao i Indija sama, odlučile za multipolarni svijet.
Za Pakistan, kao veliku muslimansku i većinski sunitsku zemlju, može se reći da je pravo osvježenje u ovoj priči, a mogući nastanak ovog heterogenog strateškog saveza, kojeg bi činile velike zemlje poput Kine, Rusije, Indije, Irana i Pakistana, svaka od njih sa svojim regionalnim saveznicima, bio bi veliki doprinos miru i stabilnosti cijele Azije.
Ako netko misli da su sve navedene zemlje toliko različite da je njihov suživot nemoguć, još jednom i po tko zna koji put treba podsjetiti da niti jedna od navedenih zemalja ne izvozi, niti nameće svoj unutarnji poredak, vjeru ili ideologiju partnerskim i prijateljskim zemljama, a upravo je to razlog zbog kojeg sve više zemalja u svijetu unipolarni svijet pod dominacijom Sjedinjenih Država više ne vide kao garant svjetskog mira i stabilnosti. Naprotiv, sve se više zemalja budi iz sna ili, bolje rečno, noćne more koja je karakterizirala projekt “Pax Americana”.
