Closed marksističkofobni marksisti

Naravno, svaki iskreni ljevičar će reći da kada se dostigne komunizam porezi više po automatizmu ne postoje. U privrednom pogledu njihov je krajnji ideal da svako ima po svojim sposobnostima, a uzima po svojim potrebama. E sada ne moram nikoga podsjećati na čuveni Marksov citat: “Od svakoga prema njegovim sposobnostima, svakome prema njegovim potrebama”. Zalažu se za slobodnu trgovinu, faktički ukidanje granica, da sve države postanu neki Liberland, pa zar vas to ne podsjeća na bratstvo i jedinstvo.

(Autor  – Tacno.net)

Od kada znam za sebe uvijek su mi nekako bili dragi ti starohelenski olimpski bogovi, iz vrlo jednostavnog razloga, oličenje su samih ljudi sa svim njihovim manama, vrlinama, osjećanjima koje ispoljavanju otvoreno i bez ustručavanja. Nema tu nekog lažnog moralnog ili još gore moralizatorskog licemjernog patosa. Oni i vole i mrze, i ustručavaju se i plaču i jadikuju i seksaju se itd…itd… Rade sve ono što je ljudsko. Zato se ne treba ustručavati, budite otvoreni u svakom pogledu, nemojte biti closed sa nabijanim frustracijama i kompleksima koji samo što ne eksplodiraju u nekoj erupciji ili sa vremena na vrijeme dozirano puhću svoje doze mržnje, jada i čemera. Evo npr. ja moram priznati da iako nisam osoba koja je sklona mržnji (bar ja to tako mislim za sebe, možda se varam), ipak ima stvari pa i osoba koje mrzim. Naravno, ovdje je potrebno napraviti distinkciju, jedno je kritizirati ili ružiti sa dobrim namjerama, a drugo je mrziti jer tu više nema ništa od bilo kakvog zajedništva. Inače i preveliko hvaljenje može biti vrlo nedobronamjerno i maligno.

I pored skoro 70 godina stalnih progresivnih promjena, naše društvo je još u određenoj mjeri patrijahalno, patrilinearno sa relativno konzervativnim stavovima. Zato nas i ne treba iznenaditi pojava da još uvijek postoje osobe homoseksualne, biseksualne ili transrodne orijentacije koje su unclosed, znači da ili kriju svoju bitnost, ili je poriču ili je čak preziru. Naravno, glavna posljedica takvih stanja je skoro uvijek njihova vrlo agresivna (sa čak pozivima na nasilje) javna homofobija, sklonost ultraradikalnom desničarenju, religijskom fundamentalizmu (bez obzira o kojoj abrahamističkoj denominaciji da je riječ) ili traženju promicanja starih tradicija. Moram biti iskren, ove licemjere koji nekada utušiše internet svojim etičkom – moralizatorskim, nacional – patetičnim ili religijskom probuđenim jadikovkama na neki način ne podnosim.

Pored ovih Unclosed homofobičnih homoseksualaca, u zadnje vrijeme se na ex- YU prostoru razvila još jedna skupina, nekih hipstera na balkanski način, koji su nešto usput pročitali o Friedrichu Hayeku, Miltonu Friedmanu i Ayn Rand pa su umislili da su spasitelji, soteri naše uništene privrede i našeg uništenog društva. Predstavljaju se javno kao libertarijanci, ovakvi ili onakvi liberali, neoliberali, poklonici zlatnog teleta profita, i vrlo su bučni antimarksisti, antisocijalisti, antikomunisti, antitrockisti (na jednom od njihovih portala se na jedan vrlo morbidni način slavila smrt Lava Trockog), antianarhisti, antisocijaldemokrati, podižu slike Regana i Tačerke (mislim da bi ovo dvoje shvatili kao osobnu uvredu da ih je neko za života nazvao liberalima ili libertijancima), a “nazovi liberalni” portal katalaksija je po mome osobnom mišljenju otvoreno revizionističko ravnogorski, pojedini “olinjali liberali” u svojim kolumnama na poskoku pokazuju baš onako liberalnu revizionističku NDHnostalgiju, na jednom “liberalnom” portalu se promovira knjiga koja pokazuje sličnost islama sa neoliberalizmom (što i osrednji student historije može detektirati kao anahroni ahistorijski apsurd)…itd…itd… Da budem iskren, njih ustvari na čitavom ex- Yu prostoru nema puno, predstavljaju po brojnosti dosta marginalnu skupinu, ali imaju par tih njihovih “samopoklamiranih liberalnih” portala na koje nekada zalutam pa čitam šta to tamo piše.

Konkretno na tim portalima me najviše zainteresiraju više njihovi stvarni krajnji ciljevi, za što se oni bore, za što se oni zalažu u izgradnji za njih idealnog svijeta, nego već izlizana i prazna retorika “socijalisti su za sve krivi, socijalisti su za sve krivi…”. I onda ostanem, blago rečeno šokiran. Ovi antimarksisti, reganističkotačerističkobušistički ljubitelji Friedmana i Aynde Rand se zalažu ustvari za što je moguće veće smanjivanje upliva i snage države i njenih institucija, za deregulaciju državu što je maksimalno moguće, maltene za samo odumiranje države. E sada svi koji imalo se razumiju u ljevičarske ideje, znaju da je ideal “komunističkog raja na zemlji” ustvari baš odumiranje države i njenih institucija koje smatraju glavnim polugama klasnog društva. Oni se zalažu i za smanjivanje poreza, što je moguće u većoj mjeri, najbolje da porezi i ne postoje. Naravno, svaki iskreni ljevičar će reći da kada se dostigne komunizam porezi više po automatizmu ne postoje. U privrednom pogledu njihov je krajnji ideal da svako ima po svojim sposobnostima, a uzima po svojim potrebama. E sada ne moram nikoga podsjećati na čuveni Marksov citat: “Od svakoga prema njegovim sposobnostima, svakome prema njegovim potrebama”. Zalažu se za slobodnu trgovinu, faktički ukidanje granica, da sve države postanu neki Liberland, pa zar vas to ne podsjeća na bratstvo i jedinstvo. Nisu baš neki ni ljubitelji organizirane religije, toga “opijuma za narod”. Na kraju šta reći nego da se na ex-YU prostoru razvila jedna skupina koju možemo slobodno nazvati closed marksističkofobni marksisti. Jesu li oni svjesni da su upravo oni iskreni do srži marksisti – komunisti, pa se skrivaju iza nekih neokonzervativno ili neoliberalnih izjava ili su nesvjesni svoga marksizma je veliko sociološko, pa i psihološko pitanje i zahtijevati će značajna istraživanja.

Publicola

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close