Bloomberg:”Ne, Obama,rusko gospodarstvo nije na koljenima, a američko?”

Zapadni političari i ekonomski analitičari bi trebali biti oprezniji kada predviđanju kolaps ruske ekonomije i kada neutemeljeno iznose takve prognoze, kaže kolumnist Bloomberga u tekstu pod naslovom “Ne, Obama, rusko gospodarstvo nije na koljenima!”

(altermainstreaminfo.com.hr)

„Zapad se treba suzdržati u svojim izjavama da će sankcije i pad cijena nafte utjecati na rusko gospodarstvo, za Bloomberg piše analitičar Leonid Bershidsky.

„Kritiziranje ruskog gospodarstva u posljednje vrijeme je postala vrlo popularna razonoda”, kaže Bershidsky. U svom komentaru podsjeća da je Anders Aslund s Instituta za međunarodnu ekonomiju Peterson objavio članak koji u ovoj godini predviđa pad ruskog BDP-a za 10%, naglašavajući smanjenje deviznih rezervi Rusije, ali ignorira činjenicu da Rusija ubrzano smanjuje iznos svog inozemnog duga. Prošle godine je javni dug Rusije umanjen za 129,4 milijarde dolara, a devizne rezerve za 124.2 milijarde.

Ukupni iznos inozemnog duga Rusije početkom prošle godine je bio 728,86 milijardi dolara, a 01. siječnja 2015. je on iznosio 599,49 milijardi dolara. Treba reći i da je ruski inozemni dug u srpnju prošle godine skočio na 732,4 milijarde dolara, što umanjenje ukupnog duga čini još većim.

Ekonomske sankcije protiv Rusije će, prema mišljenju stručnjaka, „preživjeti ovu godinu, ali će imati mnogo manji utjecaj nego što su željeli na Zapadu”.

Istog mišljenja je i ekonomist Sergej Tsujlo s ruskog Instituta za ekonomsku politiku Gaidar, prema kojem će zapadne sankcije imati nekakvog učinka na samo 6% ruskih industrijskih poduzeća.

Osim toga, brojna predviđanja da će zbog pada cijena nafte doći do gospodarskog sloma u Rusiji su se također pokazala pretjeranima. Analitičari Instituta Gaidar tvrde „kako će se, čak i ako cijena barela nafte Brent bude 40 dolara, ruski BDP smanjiti za samo 2,7%“, a ne za 10%, kao što je u izvješću naveo Anders Aslund.

Zbog čega dolazi do ovakvih prognoza? Iz prostog razloga što se mnogi kao Aslund fokusiraju na smanjenje ruskih deviznih rezervi, od čega je dio novca bio namijenjen za potporu državne potrošnje u teškim vremenima. Istina , devizne rezerve koje sada iznose 364,6 milijarde dolara su manje za 26 posto u odnosu na godinu dana ranije, a dodatnih 21,6 milijardi dolara je potrošeno od početka ove godine.

Aslund očekuje da će se 166 milijardi dolara potrošiti na ulaganja u infrastrukturu i spašavanje kompanija, a još 100 milijardi dolara će biti bijeg kapitala i drugih izdaci za domaću valutu. Kao rezultat toga i obzirom inozemne dugove od gotovo 600 milijardi dolara „situacija ruskih rezervi se približava kritičnoj granici”, kaže Anders Aslund.

Ono što on i njemu sličnu analitičari zaboravljaju je da smanjenje ruskog duga govori kako se ta sredstva koriste za plaćanje obveza državnih tvrtki. Primjerice, prošle godine su kombinirane inozemne obveze ruske vlade i kompanija umanjene za gore navedeni iznos ( 129,4 mlrd USD), što je u ukupnom iznosu prilično velika svota novca.

Osim toga, veliki dio preostalog inozemnog duga ruskih tvrtki je u stvari dio vrlo jednostavne sheme porezne utaje. Kompanije same sebi pozajmljuju novac iz inozemstva, a onda dobit prenose na tvrtke niže porezne jurisdikcije. Ukoliko sankcije ruskoj strani onemoguće otplatu, takvi se krediti lako mogu poništiti i Moskva će čak biti na dobitku.

Pad cijena nafte je manja prijetnja nego što su mnogi su upozoravali. Istina, prihodi ruske vlade od izvoza energije će pasti u dolarima, ali, budući da je Središnja banka Rusije dopustila da rublja svoju vrijednost veže za dolar (tzv. plutajuća rublja), prihodi od domaće valute će biti veći nego što bi to inače bilo. Kao rezultat toga, Rusiji više nije potrebna cijena od 100 dolara za barel kako bi uravnotežila svoj proračun, a učinak nižih cijena nafte na šire gospodarstvo je isključen.

Ekonomisti na uglednog Instituta Gaidar očekuju da će plutajuća rublje otprilike prepoloviti negativan utjecaj pada cijena nafte na BDP. Takav stav nema samo jedan analitičar, nego ekspertni tim od 39 ekonomista ispitanih od strane Bloomberga između 20. veljače i 25. veljače ove godine.

Za mnoge je od zapadnih sankcija veći problem poremećaj trgovinskih odnosa s Ukrajinom, a učinak sankcija „ostaje prilično beznačajan, unatoč svemu što se govori o njima”.

Za sada zbog inflacije nema značajnog pada životnog standarda stanovnika Ruske Federacije. Ministarstvo gospodarstva Ruske Federacije  predviđa da će realne plaće ove godine pasti za 9 posto, a Aslund navodi „kako to znači da će se, prvi put nakon 15 godina na vlasti, ruski predsjednik Vladimir Putin zbog oštrog pada životnog standarda morati suočiti s negodovanjem većine Rusa“.

Međutim, do sada su Rusi kroz početni šok devalvacije i prateće inflacije prošli uglavnom bezbolno. Najnovija anketa nezavisnog Levada Centra, provedena između 20. veljače i 23. veljače, zapravo pokazuje da politiku Putina odobrava 86 posto ispitanika, nasuprot 85 posto, kolika mu je potpora bila u siječnju.

„Vrijeme je da se pokopaju očekivanja da će se Rusija ekonomski slomiti pod pritiskom pada cijena nafte i ekonomskih sankcija, te da će se Rusi razljutiti zbog pada životnog standarda. Oni neće ustati i pomesti Putina iz predsjedničkog ureda. Zapadne sile se suočavaju s teškim izborom: produžiti opsadu i podizati sankcije, unatoč poboljšanju situacije u Ukrajini, ili krenuti u potragu za načinom kako ponovno pokrenuti dijalog s Rusijom, zemljom koja jednostavno ne želi pokleknuti“, piše Leonid Bershidsky.

Rusija napušta dolar i odvlači mnoge druge zemlje

Ovdje postoji još jedna bitna stavka u sučeljavanju Rusije i Sjedinjenih Država, u prvom redu, a to da Rusija ubrzao napušta dolar i povećava svoje rezerve u zlatu.

Washington je pokrenuo”rat” protiv Rusije, ali za sada to nije konvencionalni rat s oružjem i bombama, nego s potezima koji se mogu tumačiti kao kazna i osveta, a posebno se pokušava potkopati rusko gospodarstvo. Rusija je s više od 10 milijuna barela dnevno vodeći svjetski proizvođač nafte i namjere SAD-a su bile kolapsom cijena nafte zadati Rusiji smrtonosni udarac, kao što se dogodilo s bivšim Sovjetskim Savezom. Međutim, kao što je navedeno, za sada taj plan ne donosi značajne rezultate.

Washington je u suradnji s arapskim monarhijama oborio cijenu nafte, a istodobno, zajedno s europskim zemljama, pod izgovorom krize u Ukrajini nametno sankcije Rusiji. Ukratko, SAD i njegovi saveznici planiraju slomili Rusiju, a napadi su politički, ekonomski i medijski.

No, Rusija je postala sila, otvoreni saveznik Kine, s kojom ulazi u sve veće bilateralne trgovinske sporazume. Po prvi put u prosincu prošle godine dogovara s Turskom proširenje plinovoda Blue stream kojim će se transportirati plin iz Rusije do Turske preko Crnog mora, a potom će plin iz Turske teći do južnih europskih zemalja (Grčke i Italije), Austrije i na Balkan. Ovom plinovodu se mogu pridružiti i kompanije  koje će u Europu izvoziti plin iz Irana i Azerbejdžana. Sve to predstavlja prijetnju američkoj vlasti, jer je to plin za kojeg se za sredstvo plaćanja neće kristiti dolar.

Ovi trgovinski sporazumi u kojima se eliminira korištenje dolara se zahvaljujući Rusiji i Kini šire i na brojne druge države i pitanje je kada će i hoće li Washington izravno intervenirati u om smislu.

Svako odustajanje od dolara kao međunarodne rezervne valute će imati katastrofalne posljedice za američko gospodarstvo i zapravo će potkopati samo postojanje SAD-a, stoga se Washington na bilo koji način zalaže da to zaustavi. Kaznama, osvetom, ekonomskim ratom, do otvorenih napada i agresijom želi obuzdati sve one koji žele odustati od sve do sada neupitne rezervne valute. To je ujedno politika koja se obavila rat i Rusiji.

Rusija, međutim, nije Irak Sadama Husseina Iraka ili Libija Muammara Gaddafia, zemalja s nekoliko milijuna stanovnika koje je bilo lako bombardirati, napasti i pokoriti.

No, izgleda da Rusiju nije lako ukrotiti i ta zemlja adekvatno reagira na pokušaje destabilizacije koji dolaze sa Zapada.

Kao reagira Rusija? Napad na tu zemlju je rezultirao smanjenjem vrijednosti rublje i ruskih državnih obveznica i dionica poduzeća u državnom vlasništvu na moskovskoj burzi. Rusija je iskoristila ovaj pad cijena državnih obveznica i dionica poduzeća u državnom vlasništvu kako bi otkupila po umanjenoj cijeni. Kao odgovor na sankcije je uvela embargo europskim zemljama na izvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u Rusiju, čime je pomogla saveznicama poput Argentine, Nikaragve, drugim zemljama Latinske Amerike, ali i Iranu i mnogim drugima.

Opširnije: Putinova zlatna klopka – Ruski šah-mat na geopolitičkoj šahovnici

Ono što Zapad, posebno SAD, najviše brine jest prodaja vrijednosnih papira američkog javnog duga od strane Moskve.

ruska ulaganja,SAD

Rusija je u listopadu 2012. godine držala američkih dužničkih vrijednosnih papira u iznosu od 171 milijardu dolara i bila je na osmom mjestu među glavnim zemljama koje su financirale američki javni duga, nakon Kine, Japana, banaka na Karibima, Brazila, Tajvana i Švicarske. Od tada se taj udio postupno smanjuje. Prema posljednjim dostupnim podacima i objavljenim prije nedavno dana od strane američkog Ministarstva financija, u prosincu 2014. godine je ruski udio u američkom javnom dugu (Bond USA) pao je na 86 milijardi. Konkretno, u prosincu 2014. godine je sa 108 milijardi pao na 86, što je smanjenje od preko 20%.

Druga velika saveznica Rusije – Kina, također reže sredstva američkoj vladi. Od 1 316 milijardi dolara američkih dužničkih vrijednosnih papira iz studenoga 2013., udio američkog duga kojeg drži Kina je u prosincu 2014. pao na 1 244 milijarde dolara. Sve je to novac koje Washington mora negdje namaknuti.

Rusija, unatoč teškim ekonomskim napadima, ne samo da je uspjela otkupiti dionice svog javnog duga, nego je povećala i svoje zlatne rezerve, što je politika koju provodi već duže vremena.

Naime, prošlog desetljeća je Rusija najviše uvećala svoje rezerve i kupuje u prosjeku oko 100 tona zlata godišnje. Od 386 tona zlatnih rezervi u 2005. godini u 2014. su se ruske rezerve uvećale na 1 208 tona. U prošloj godini je porast bio 173 tone. Ti podaci nisu konačni, jer se odnose na izvješće Svjetskog vijeća za zlato (WGC) iz studenog prošle godine.

Dakle, komercijalni ugovori u kojima se koriste nacionalne valute, proširenje plinovoda “Blue stream” u Turskoj, povećanje zlatnih rezervi i smanjenje dužničkih vrijednosnih papira u američkim dolarima su činjenice koje govore da se Rusija sve više udaljava od dolara. S druge strane, kao navodi Bloomberg, sankcije i pritisak nemaju ni približno onakav učinak kakvog su priželjkivali zapadni stratezi.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close