Blog Vjetar: Tragikomedija pastorala studenata

Tamo gdje bi pastoral trebao biti intelektualno najviši, gdje bi se studente trebalo isprovocirati na dodatne duhovne i intelektualne napore, tamo se nalazi duhovna atrofija, srednjovjekovlje upakirano u moderni vokabular i studenti okrenuti fundamentalizmu i duhovnom infantilizmu.

Pišu: Ivan Novak i Nikola Horvat
Izvor: Blog Vjetar, blog posvećen teologiji i crkvenim pitanjima

Već određeno vrijeme studentski su kapelani, ili barem jedan dio njih, prave medijske zvijezde. Svako malo se pojavljuju na televiziji, po portalima, novinama i društvenim mrežama sa novim, spektakularnim izjavama, sa ekstremnim zaključcima, a sve to nailazi na zgražavanje prosječnih građana, ali sa druge strane na salve oduševljenja kod jednog dijela vjernika. Dovoljno je posjetiti Youtube i utipkati imena studentskih kapelana i eto cijelog dijapazona vjerskih tema. Svega ima, ali najobuhvatnije je obrađena tema spolnosti.

Svi znamo u kojoj se dobi najčešće kreće se spolnim aktivnostima i studentski kapelani tu ništa ne prepuštaju slučaju. U pomoć se pozivaju razni “stručni“ svećenici, sve se snima, a potom se stavlja na Youtube. I sve bi bilo u redu da spomenuti gosti predavači i studentski kapelani imaju mjeru, takt, smisao, sućut, ljudskost pri komuniciranju svojih misli studentima, no to nije slučaj. Osim što zastupaju rigidno moralističke stavove, osim što su sveli cijelu Bibliju i kompletno kršćanstvo na spolni moral, oni koriste stare, provjerene mehanizme „odgoja“ koji poznaju samo jedno: strah!

Gledajući stanovitog franjevca u cool trenirci što govori osječkim studentima jasno se uoče velike količine straha kojim zarobljuje, a sve to uz izvjestan humor što cijelu stvar čini dodatno grotesknom. Dovoljno je samo spomenuti konstataciju spomenutog fratra da je masturbacija bolest i da se uprljani tim grijehom ne idemo pričešćivati prije nego li se ispovjedimo. Ovakav rigorozni moral Crkva službeno ne poučava. Nadalje, fratar studentima sugerira, kao što se često provlači po duhovnim seminarima, da pobjegnu od tjelesnih napasti. Zabij glavu u pijesak i bježi. Nikakvo suočavanje sa svojim ograničenjima, nikakvo upoznavanje svoje spolnosti, nikakva rješenja osim: to je sotonsko, bježi!

Fratar ide toliko daleko da kritizira modernu glazbu, filmove, serije. Sve je loše, osim naravno crkvene glazbe. Prema njemu Isusa nema u diskotekama, kafićima, u grešnom svijetu, pa suptilno zagovara izolaciju od svijeta, pritom uopće ne mareći za Isusa i njegove sumnjive gozbe i još sumnjivije prijatelje. Ovom je fratru Crkva dokaz Božje prisutnost, sve ostalo je grijeh i zlo. Nadalje, spomenutim metodama zastrašivanja paralizira studente, a onda im nudi utjehu u lažima. Primjerice, on tvrdi da predbračna čistoća rađa srećom i mirom. Osim što je takva tvrdnja notorna laž, takvom se retorikom zavodi mlade, u njima se rađaju velika očekivanja koja bujaju na staklenim nogama i samo je pitanje vremena kada će se sve slomiti. Duhovnost ovoga fratra je uvelike sumnjiva, rekli bi vuk u janjećoj koži.

Jedan drugi je predavač osječkim studentima ustvrdio da je kontracepcija odgovorna za raspade obitelji. Također, to je notorna laž. Izjava bez ikakve utemeljenosti u realnosti. A dokle ide taj ideološki moralizam kojim truju studente najbolje pokazuje izjava tog istog pavlina u kojoj opisuje dvojicu braće kojima je predavao vjeronauk. Stariji je rođen izvan braka, a mlađi u braku. Stariji je nesiguran, tih, povučen, dok je mlađi pravi harambaša, kako kaže, „ima ono baš neke muške karakteristike“, pa je prema tome valjda zdraviji. Pavlin dakle tvrdi da iz braka izlaze zdravija djeca jer je majka sigurnija pa su i djeca punija samopouzdanja. Jasno je da svim sredstvima, pa čak i ovako diskriminatornim primjerima, pokušava opravdati svoje ideološke pozicije. Pitanje je samo koliko takvo duhovno smeće upijaju sami studenti.

Iz tvornice Duhos-a je nedavno izašao još jedan biser. Članak o đavolskim tajicama nema tko nije pročitao. Ubrzo nakon što sam ga pročitao na stranicama Duhos-a članak je netragom nestao. No, vrlo je vjerojatno da nije nestao jer se studentski kapelan ne slaže sa stavovima uznevjerene studentice, već zato što je digao previše prašine. Naime, pogledate li videe po Youtube-u možete uočiti da se upravo slične misli polugama straha žestoko utiskuju u neoblikovane i nesazrjele studentske glave. A kada jedna odvažnija studentica svoje friško naučene moralne manire i moralne noćne more, sukladno svojem duhovnom nejaštvu, iznese na onako priprost način, onda kreću sa cenzurom da ne bi ispali preradikalni. Čitajući taj šokantan članak dolazimo do odgovora prima li se servirano im smeće u srca studenata. Očito da da. U kojoj mjeri ne znam, ali da je duhovna nepismenost, šarlatanstvo, ideološki moralizam i rigorizam, vjerski ekskluzivizam i krajnje neznanje postala pošast među hrvatskim katoličkim klerom to nam svima postaje sve jasnije.

Ipak, u cijeloj toj priči najistaknutiji je zagrebački studentski kapelan koji svojim video uradcima zabavlja cijelu naciju već neko vrijeme. Gledatelj prosječne duhovne inteligencije bi njegove nastupe mogao okarakterizirati kao klasični stand up comedy. S mikrofonom u ruci, klateći se s noge na nogu, s kolarom oko vrata priča o vaginama, penisima, penetracijama i predigrama poput najvećeg autoriteta, poput katoličkog Casanove. Svugdje ga zovu, gostuje po gradovima i naseljima poput Željka Pervana prije desetak godina. U tim nastupima štošta izvali, a onda u Dnevniku 3 HRT-a, poput prestrašena zeca pokušava objasniti da nije on to tako rekao, poput onog zadnjeg primjera u kojem je navodno izjavio da silovana žena ne može zatrudnjeti sukladno teoriji da je Bog stvorio predigru s razlogom – da se žena pripremi. Njegovi biseri već pomalo ulaze u antologiju baš kao i gostovanja u raznim 1 na 1 emisijama gdje se njime uredno obriše pod sukladno neobranjivim i neodrživim tezama koje zastupa i koje je vrlo lako pobiti laganim logičkim propitkivanjem.

Jasno je da studentski kapelani moraju koristiti moderne tehnologije kako bi doprijeli u studenske sobe i domove kako bi ih što više studenata slušalo. Sva sreća pa je neki papa spomenuo novu evangelizaciju pritom misleći na nove medije. To je dodatni vjetar u leđa za staromodnu i novotarijama nesklonu kleričku parnu lokomotivu, čija se staromodnost, uzgred budi rečeno, rasplinjuje čim se sa pastoralnog plana siđe u sferu osobnih užitaka gdje se prate svi trendovi, ali to je već jedna druga priča.

Unatoč modernim tehnologijama i novim medijima čini se da su mozgovi odgovorni za studentski pastoral ostali u nekim starim vremenima. Kršćanstvo bi trebalo biti primamljivo, poput Isusa koji je bio sablažnjivo, provokativno privlačan. Nudio je nešto dobro. Upravo bi to dobro trebala nuditi i Crkva svojim studentima, no nasuprot tome Crkva nudi staro, ukiseljeno vino u obliku straha, zastrašivanja, moralnih nagodbi i imperativa.

„Moraš“ i „ne smiješ“ je pretvorilo svu ljudskost u sterilnog kostura koji pod teretom vlastitih nesavršenosti i tjelesnosti radi nauštrb svoje psihe pretvarajući se u tvrdog, okoštalog, bezosjećajnog ratnika jedne ideologije – one sa znakom križa. Unatoč posvemašnje inflacije svetog vokabulara i imenica poput Isus, Bog, Marija, sve većem broju ljudi postaje jasno da Boga tu nema, osim u onoj mjeri u kojoj ga ima i u omraženoj diskoteci, pa čak i manje.

To što se stalno kunu u njegovo ime ne može garantirati njegovu prisutnost. Nažalost, sve ovo većina studenata ne zna, ili ne želi znati, a oni koji znaju već su odavno pobjegli od tiranskog kršćanstva koje nalaze u studentskim kapelanijama. Sa druge strane, biskupima je bitno da je sve nabrušeno i prepuno ideoloških jezgri, da se skuplja nepromišljajuća mladež koja će im danas-sutra kliktati na misama, tako da sa te strane pomoći u ovom slučaju nema. Studentski kapelani, kroz tu prizmu, obavljaju vraški dobar posao, doslovno.

Jeftina glazba je odavno poharala ove prostore, jeftini TV program također, kultura jeftilenstva je sveprisutna. Čini se da se to jeftilenstvo savršeno preslikalo i na duhovnost, na Crkvu. Količina nekvalitetne duhovnosti je velika, poput pošasti koja truje krv Crkve. Nažalost, to trovanje je najvidljivije u pastoralu studenata. Tamo gdje bi pastoral trebao biti intelektualno najviši, gdje bi se studente trebalo isprovocirati na dodatne duhovne i intelektualne napore kako bi duhovno očvrsnuli i bili sposobni biti neprevareni, biti sposobni sami duhovno funkcionirati i biti sposobni samostalno donositi odluke u odgovornosti, tamo se nalazi duhovna atrofija, srednjovjekovlje upakirano u moderni vokabular i studenti okrenuti fundamentalizmu i duhovnom infantilizmu.

Namjesto svećenika koji će razumjeti mlade i situaciju u kojoj žive, koji će znati inkulturirati evanđelje u današnje doba, budućim su intelektualcima ponuđeni svećenici koji stvarnost ne razumiju pa je banaliziraju. A kad se na takve banalizacije smije čitava javnost, mesijanski kompleks će naše kapelane uvjeriti kako su izloženi progonima poput biblijskih proroka. Ono što se, gledajući ih, ipak prorokovati može, je siva budućnost naše Crkve. Nema medija, lobija ili osobe koja može toliko sniziti ugled Crkvi, toliko iskriviti njezinu bit, toliko je oslabiti, koliko oni koji se smatraju njezinim najboljim sinovima.

Mladi koji iza njih ostaju će ili napustiti svaki doticaj s kršćanstvom smatrajući da ono ne može dati odgovore na njihova pitanja ili će postati skrupulozni kršćani za koje tijelo i seksualnost postaju neizdrživ teret. Pavlov uzvik “Za slobodu nas Krist oslobodi!” tako i nakon 2.000 godina predstavlja nenadvladanu sablazan.

kriz-zivota.com

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close