Blagoslovljeni mjesec

Naša generacija je u prednosti u odnosu na ranije generacije u pogledu korištenja mnogih dobara. Danas je lakše i brže doći do raznih informacija i znanja. I principe naše uzvišene vjere islama u mogućnosti smo da znatno bolje i brže, ne samo srcem već i razumom pojmimo, sagledavajući širinu njihovog značenja i značaja za čovječanstvo.

Tome doprinose sve bogatija iskustva i rastući broj znanstvenih istraživanja, kojima se otkrivaju temeljna značenja Šehadeta, namaza, ramazanskog posta, zekata, hadždža i dr. Iako su uvjerenim muslimanima dovoljni kur'anski ajeti koji govore o ovome, kad ih prime puninom svoga srca, spoznaja ih ojačava, a manje stabilne uvjerava da prihvate put islama i da im on postane životno opredjeljenje.

Stoga je dužnost koristi svoj razum, kao neizmjerni vrijedni Allahov dar, da pratimo naučna dostignuća i da usaglašavamo svoju praksu sa odrednicama temeljnih izvora, jer nas to sve više uvjerava kolike su velike koristi od islamskih dužnosti za svestrani napredak svakog čovjeka, porodice i cijele ljudske zajednice.

Put islama pokriva trase oba svijeta i dovodi do njihovih ciljeva. Univerzalan je i prirodan na oba svijeta. Veliki hazreti Omer, r.a., je rekao: “Ne odrecite se dunjaluka radi ahireta, niti ahireta radi dunjaluka. Nastojte osvojiti oba svijeta!” Ovo je veličanstveno razumijevanje učenja islama. Časne genercije Poslanikovih ashaba su osvojile oba svijeta a robovali su i veličali samo Allaha, dž.š. Oni su islam predstavili čovječanstvu u savršenom njegovom sjaju i izvornosti.

Post, kako ga propisuje islamski šerijat, ima svoje savršene propise i ne može se uspoređivati sa postom u drugim tradicijama, po svome cilju niti po posljedicama. On je predmet sve dublje pažnje, napose medicine i njojzi bliskih znanosti. Moderno potrošačko društvo, proizvodeći sve više nezdrave hrane i pića za svoju sofru, ugrožava ljudsko zdravlje i pospješuju nastanak, razvoj i širenje mnogobrojnih bolesti. Na naučnim skupovima o fizičkom i mentalnom zdravlju sve se glasnije ističe zahtjev za umjerenošću i zdravom hranom i pićem, a niz bolesti pokušavaju se liječiti postom, kao dijetom vis-a-vis pretjeranog konzumiranja svega onoga što dođe do ruke čovjeku ovoga doba. Otkrića da kod muslimana nema nekih bolesti koje su sve raširenije kod drugih, upućuju na činjenicu da oni prakticiraju godišnji post mjesec dana, dnevno klanjaju pet namaza, redovno održavaju svoju čistoću i zabranjen im je alkohol i konzumiranje prerađevina od svinjskog mesa, krvi i strvi.

Uvodeći Kur'anom obavezu posta (El-Bekara, 183-187), islam izričito utvrđuje da je ova vjerska dužnost bila i u svim ranijim objavama sadržana kao dio obavezujućeg prošlim ibadeta sljedbenicima ranijih pejgambera. Mjenjanjem tekstova izvornih božanskih objava u drugim religijama izblijedila je ili nestala obligatnost ovoga propisa.

Međutim, ni jedna od tih vjerskih tradicija nije se odrekla posta, shvatajući da nema efikasnijeg puta za duhovno uzdizanje vjernika i odgajanje ljudi nego postom. U duhovnoj povjesti Istoka post je bio redovni pratilac svih mislilaca, mistika, a često i pjesnika i državnika, koji su se povlačili u samoću, pokušavajući da se oslobode profane sadašnjosti svagdanjeg života i uzdignu iznad svojih, napose tjelesnih potreba. Dublja filozofija posta teško je shvatljiva zapadnjacima utonulim u dunjalučka uživanja. Ona je sazdana, prije svega, na obavezi odricanja i samokontrole. Nema pobjede nad strastima i slabostima, ako to isto tijelo nije pokorno duši. Post i namaz su temeljni putevi za to.

U tome smislu su mnogobrojni hadisi što ih je Muhamed, s.a., izrekao o postu. U predaji koju prenosi Ebu Hurejre, r.a., navodi se da je Allahov Poslanik, s.a., rekao:

“Mom ummetu je dato petero u ramazanu što nije dato nikome prije njih: dah iz usta postača ugodniji je Allahu od mirisa miska; za postače traži oprost i riba u moru sve dok ne prekinu svoj post; Allah svaki dan uljepšava džennet, a potom kaže: ‘Moji čestiti robovi samo što nisu zbacili sa sebe dunjaljučki teret i došli u tebe’; u ovom mjesecu zli šejtani bivaju stavljeni u okove tako da ne mogu činiti zla koja obično čine mimo ramazana; posljednje noći ramazana postačima biva oprošteno.” Nakon tog Poslanikovog govora ashabi upitaše: “O Allahov Poslaniče, je li ta posljednja noć Lejletu'l-kadr?” On im je odgovorio: “Ne! Radi se o tome da onaj ko je ulagao trud, svoju nagradu dobiva onda kada završi posao.” (Ahmed, El-Bezzar i El-Bejheki)

Post je toliko istaknut jer su njegove koristi neizbrojive, npr.:

– olakšava samokontrolu čovjeku nad njegovim strastima i slabostima;

– jača duh, čelići karakter i čini bistrom spoznaju;

– daje veću radost onima koji ibadet vrše iskrenošću svoga srca;

– osnažuje volju, odlučnost i umjerenost;

– snaži strpljivost i otpor grijesima i nastranim uživanjima;

– izgrađuje sistem života uz samodisciplinu svake jedinke ponaosob;

– unapređuje fizičko i mentalno zdravlje kod postača;

– ugrađuje saosjećanje i solidarnost prema ljudima u nevolji;

– iznad svega, učvršćuje vjeru kod ljudi i daje im radost zbog toga.

Bez obzira u koje godišnje doba dolazi ramazan, a raspoređen je tako da jednako tereti vjernike istočne, zapadne, sjeverne i južne hemisfere jer se pomjera svake godine za 10 dana unaprijed, post donosi mnoge koristi postačima. Neke od njih su iznimne, koje samo ramazan može donijeti, kao npr. odricanje od ružnih i haram navika. Nikakva druga terapija nije tako efikasno pomogla ljudima kao post. Otuda se sve više propisuje post kao lijek za širok krug somatskih ili mentalnih oboljenja od priznatih autoriteta koji nisu muslimani. Opća težnja za umjerenošću, najlakše se postiže disciplinom posta.

Dobri muslimani ne poste zbog navedenih koristi; oni to čine zbog dužnosti i pokornosti Bogu, a te koristi su samo posljedica i nagrada. Naravno, neizbrojivi su ramazanski darovi. Vrlo slikovito mnoge od njih vidimo u sljedećoj predaji od ashaba Selmana el-Farisija, r.a., koji prenosi da se zadnjeg dana mjeseca ša‘bana Allahov Poslanik obratio ashabima:

“O ljudi, dolazi vam velik, blagoslovljen mjesec. U njemu se nalazi noć vrjednija od hiljadu mjeseci. To je mjesec čije dane je Allah učinio obaveznim da se u njima posti, a klanjanje teravih-namaza u njegovim noćima je preporučeno. Onaj ko se u tom mjesecu približi Allahu činjenjem dobrog djela, makar bilo i neznatno, bit će nagrađen kao da je učinio farz u neko drugo vrijeme! A ko učini farz, bit će nagrađen kao da je učinio sedamdeset farzova kad nije ramazan! To je mjesec strpljivosti, a nagrada za istinsku strpljivost je džennet. Također, to je mjesec prisnosti sa svojim bližnjima. U tom mjesecu povećava se vjernikova nafaka. Ko pripremi postaču iftar, nagrada će mu biti oprost grijeha i spas od džehennemske vatre. I još će dobiti nagradu sličnu postačevoj, a da njemu ništa ne bude umanjeno.”

Imam Gazali je podijelio postače u tri grupe: prosječne, posebne i izvanredne. Prvi se, uglavnom, odriču jela, pića i strasti kroz post, drugi se odriču i loših postupaka i riječi, a treći i loših misli. Većina postača su u prvoj grupi ili između prve i druge, pa je prirodno da ne doživljavaju sve radosti savršenog posta.

Kao i namaz, često post obavljamo sa sporošću, mehanički i blijedo, bez unošenja osjećanja, doživljaja i volje, što podsjeća na hadis Muhamed, s.a.: “Dobra je mnogo, ali je malo onih koji ga vrše.”

Ramazan mora biti mjesec svjetla i preporoda, što će ga ukućani dočekati u uređenoj kući, miru i raspoloženju, pripravni da okrenu lice Svemogućem Allahu i da mu se potpuno predaju.

U ramazanu su muslimani izvojevali velike pobjede, one koje su okrenule historiju ljudskoga roda: pobjeda na Bedru, osvojenje Mekke i dr. Divni li su to bili vjernici i postači koji su posteći iznijeli pobjede na najtežim mejdanima!

Ramazan je i mjesec uzajamne brige. On traži od muslimana da osjete potrebe drugih i Zajednice.

Ovo je mjesec brige za da‘vetske/misijske zadatke Islamske zajednice koji se razvijaju kroz Fond “Bejtu'l-mala” u kojeg se slijevaju sredstva sadekatu'l-fitra i zekata, a koja daju savjesni vjernici vršeći svoj imovinski ibadet kroz čišćenje svog posta i imovine.

Opomena hazreti Omera treba da uvijek stoji pred očima svakoga muslimana: “Neka vas ne zavara skrušenost čovjeka u namazu i njegova strepnja, već pogledajte kako se drži nad svojim novcem i zlatom.”

Nastojmo post učiniti sadržajnim. Idimo sa svojim ukućanima u džamije na dnevne namaze i teravije, na mukabele i vazove. U radosti i raspoloženju dočekujmo sehure, a na našim iftarima pored roditelja i rodbine neka bude komšija i siromaha. Zahvalni budimo Allahu koji nam je sve ovo dao. Post je naš štit, uz ramazan i kasnije, od bolesti, grijeha i slabosti. Njegovi rezultati nas vode sreći na oba svijeta. To je krajnja svrha našega ponašanja u ovome prolaznom životu.

Molim Allaha da usavrši naš post i učini nas iskrenim muslimanima!

Mersudin ef. Kasumović
rijaset.ba