Analiza OECD-a: Većinu mita plaćaju velike kompanije
Većina međunarodnog mita plaćaju velike kompanije, obično uz znanje višeg menadžmenta, navodi se u najnovijoj analizi OECD-a o troškovima stranih mita i korupcije.
Mito je u analiziranim slučajevima iznosilo 10,9% od ukupne vrijednosti transakcije u prosjeku i 34,5% od profita – što iznosi 13,8 miliona dolara po jednom pomićivanju. Ali, s obzirom na složenost i skrivenu prirodu nezakonitih transakcija, ovo je bez sumnje samo vrh ledenog brijega, navode u OECD-u.
Mito se obično plaća za osvajanje ugovora sa kompanijama u državnom vlasništvu ili kontroliranim kompanijama u naprednim ekonomijama, prije nego u zemljama u razvoju, a većina onih koji plaćaju i primaju mito su iz bogatih zemalja.
OECD-ov Izvještaj analizira više od 400 slučajeva u svijetu koji uključuju firme ili pojedince iz 41 zemlje potpisnice OECD-ove konvencije protiv podmićivanja koji su bili uključeni u podmićivanje stranih javnih zvaničnika. Slučajevi datiraju od februara 1999. godine, kada je Konvencija stupila na snagu, do juna 2014. godine.
Skoro dvije trećine slučajeva je u samo četiri sektora: vađenju (19%); gradnji (15%); transportu i skladištenju (15%); i informacijama i komunikacija (10%).
Mito su obećali, ponudili ili dali najčešće zaposlenima u preduzećima u državnom vlasništvu (27%), zatim carinskim službenicima (11%), zdravstvenim radnicima (7%) i zvaničnicima odbrane (6%). Šefovi država i ministri su podmićivani u 5% slučajeva, ali su dobili 11% od ukupnog mita.
U većini slučajeva, mito je plaćeno za dobijanje ugovora o javnim nabavkama (57%), zatim čišćenje carinskih postupaka (12%), a 6% mita billo je radi dobijanja povlaštenog poreznog tretmana.
“Korupcija potkopava rast i razvoj. Korumpirani moraju biti izvedeni pred lice pravde”, rekao je generalni sekretar OECD-a Angel Gurria. “Prevencija poslovnog kriminala treba da bude u centru korporativnog upravljanja. U isto vrijeme, javne nabavke treba da postanu sinonim za integritet, transparentnost i odgovornost “.
U izvještaju se također otkriva da je vrijeme potrebno da se zaključe slučajevi povećavalo tokom vremena, od oko dvije godine u prosjeku za slučajeve zaključene u 1999. godini na nešto više od sedam danas. To može odražavati povećanje sofisticiranost mita, složenosti za agencije za provedbu zakona da istraže slučajeve u nekoliko zemalja ili da su kompanije i pojedinci manje spremni za nagodbu nego u prošlosti.
U 41% slučajeva zaposlenici na nivou menadžmenta su plaćeni ili ovlašteni ua mito, dok je direktor kompanije je bio uključen u 12% slučajeva.
Posrednici su bili uključeni u 3 od 4 slučaja stranih podmićivanja. Ovi posrednici su bili agenti, kao što su lokalnie prodajni i marketing agenti, distributeri i posrednici, u 41% slučajeva. Još 35% posrednika su korporativni pokretači, kao što su ovisna društva, društava koja se nalaze u offshore finansijskim centarima ili poreskim rajevima, ili društva osnovana pod korisnim vlasništvom javnih službenika koji su dobili mito.
Vlade širom svijeta trebaju pojačati sankcije, učiniti nagodbe javnim i zaštititi zviždače kao dio većih napora u borbi protiv mita i korupcije, navode u OECD-u. Ogromno korištenje posrednika također ukazuje na potrebu za efikasnije dubinsko snimanje i nadzor korporativnih programa usklađenosti, kao i da čelnici kompanija budu uzor u borbi protiv stranih podmićivanja.
Indikator
