Amila Kahrović-Posavljak: Halif mjesto Halifa

S obzirom da su sve ove halifatske frakacije imale svoje ishodište u obavještajnim igrama oko Bliskog Istoka, i da je njihova mama Al-Qaida, na sceni je upravo jedna povijesna ironija. Uspostava raznoraznih halifata od Zawahirijevih.

Piše: Amila Kahrović-Posavljak
tacno.net

Svjetsko halifatsko nebo ovih je dana iznenadila nova vijest. Zapravo dvije. Boko Haram, afrički ogranak Al-Qaide čije ime u prevodu znači zapad je haram (zabranjen) osniva halifat. Imaju i početni kapital: 200 otetih djevojčica koje su spasili iz ralja zapadnog obrazovanja i usrećili ih i na ovom i na onom svijetu brakom s vođom Boko Harama. A vođa, Abdubakar Sehau, je proglasio islamski halifat u Nigeriji i odmah po običaju novopečenih halifatora počeo sa smaknućima ljudi.

Onda je dopizdilo i vođi sirijskog ogranka fronta Nusra, koji je za razliku od halifatus-primusa IDIL-a ostala dobri đak i dio Al Qaide, i dragi dobri vođa je odlučio da i on osnuje halifat. U Siriji. Kad mogu ona dvojica papaka, uz to je jedan od njih otpadnik, može i Abu Muhammed Al Joulani. Tako je ime ovog samospašenika koji misli da je spasenje zaslužio ubijanjem nevinih ljudi jerbo oni, za razliku od njega, nisu shvatili istinu.

Hiperprodukcija halifata sigurno ide na ruku raznoraznim psima rata u svijetu. A, svjetski psi rata danas nisu samo radikalne organizacije. Pored njih, tu su i svjetske vlade koje u svojim pretenzijama na preuzimanje prirodnih resursa širom svijeta ne čine ništa da spriječe ove ekstremiste. Oni su njima, zapravo, idealan partner. Dijalektički. Krvopije ostaju krvopije i uvijek su kolaboracionisti jedni s drugima, ma kako se formalno ideološki neslagali. Jer, nakon hektolitara iračke krvi šta jednom svjetskom moćniku, američkom naprimjer, znači krv nevinih kršćana ili Jezida u Iraku? Ništa. Zapravo, ona je cool propaganda protiv zlih tamo njih (koji u ovom slučaju i jesu zbilja zli) i karta za osvajanje još jednog mandata, izvoz oružja, koncesije na naftu ili nešto slično.

Novopečeni halifati nemaju nikakvu vezu s izvornim konceptom halifata. Doduše niti Osmanlije koje su ubijale svoju braću i prenosile vlast s koljena na koljeno nemaju puno veze s time. No, oni su u odnosu na bliskoistočne koljače bili jedna fina, suptilna i uljuđena imperijalna silica ništa bolja niti gora od svojih povijesnih kolega. No, činjenica da novopečeni halifati nemaju nikakve veze s izvornim halifatom nije isprika za šutnju. Prije svega, niti jedno ostvarenje teorijskog koncepta nema puno veze s konceptom samim. Treba li bolji dokaz od Staljinovog komunizma ili demokratije u SAD? Vladajuće garniture uglavnom stvaraju privid koncepta na koji se pozivaju, a iza svega se kriju najstrašnije manipulacije.

Protiv halifata se ne smije šutjeti, ali i govor mora biti jasan i artikuliran. Doista je ružno gledati kako se pojedini muslimanski intelektualci danima trude da dokažu kako halifat(i) nema(ju) nikakve veze sa onim što je izvorno. Paradigma reagiranja bi morala biti drugačija. Umjesto da spasavaju “obraz svoje vjere”, trebali bi pozvati na spašavanje nevinih ljudi. Pomirljivi muslimanski intelektualci koji su navikli na rajsku udobnost konformizma i samozadovoljstva zbog umišljene odabranosti i spašenosti, oni koji vole citirati pjesmice o džihadu kao borbi protiv zla, bi možda trebali proglasiti “džihad” protiv halifata umjesto što ga proglašavaju protiv MTV-a, Madonne, Beyonce i svekolike holivudske kič-populacije. Krivnje muslimanskih intelektualaca za halifat nema, ali ima njihove odgovornosti jer su godinama šutjeli na sve ono što se događalo u svijetu koji sebe voli nazivati islamskim. Šutjeli su i vagali, nekada išli na ruku “haram zapadu”, nekada lokalnim terorističkim kabadahijama. Pozivali na raznorazne džihade, kakav je onaj u Siriji (ako već nije protiv MTV-a) koji se izrodio u najveće i najhaotičnije krvoproliće kojem se kraj ne nazire. Sada se sve to odbilo o glavu civilima u Iraku i Siriji. A, kakva sklonost ka diktatorima vlada među mainstream muslimanskim intelektualcima najbolje svjedoči činjenica da je Al-Azhar koji je nekada bio prestižni svjetski univerzitet odlikovao egipatskog kasapina Sisija koji je hiljadu ljudi, među njima brojne maloljetnike, naprosto osudio na smrt. Drugoodlikovani je saudijski kralj, a o kakvom se tu naftožednom kabadahiji i ugnjetavaču ljudi radi nije potrebno ni spominjati. Univerzitet koji je nekada bio simbol bunta, danas je postao simbol najsramnijeg poltronstva. Ne bi stoga čudilo da trećeodlikovani bude neki od “halifa”. Dovoljno je samo da se pojavi na vratima Egipta. Postoje i mnogobrojni odgovorni muslimanski intelektualci upozoravaju na halifate, ali je to zapravo zakašnjela reakcija. Too little and too late.

No vratimo se halifatima. Možda se desi da jedni drugima pođone ime, pa se svi počnu zvati “islamska država”, a kako je svjetska pravda otišla dođavola kada je sud u Hagu molio Šešelja da ga pusti na slobodu a ovaj odbio, ne bi čudilo da halifljani počnu tužiti jedni druge pred sudom pravde zbog autorskih prava na ime. Možda nekada i neki Bagdadi bude odgovarao pred sudom pravde i sav ushićen sudijama kaže da “Idu u k…” A, možda se Bagdadi pozove i na morbidnu činjenicu da je u Mosulu prije dvije sedmice IDIL otvorio luna-park, da se pravovjerna djeca koja obožavaju halifu mogu na miru igrati. I možda mu sud to uvaži kao olakšavajuću okolnost. Ljudska prava. Teroristi i ratni zločinci imaju pravo na fer suđenje. Siroti Jezidi nemaju to pravo. Ko ih šljivi kad nisu osnovali halifat i poklali pola Iraka. Na svijetu odavno vlada zakon jačega. Zakon koji su uspostavile zapadne vlade i režimski intelektualci i koji im se polako odbija od glavu. Raznorazni halifati, tvorevine koje su do te mjere zločinačke da to prevazilazi i maštu tvoraca teksaških masakara motornom pilom, uzimaju svoj danak. U krvi.

No, s obzirom da su sve ove halifatske frakacije imale svoje ishodište u obavještajnim igrama oko Bliskog Istoka, i da je njihova mama Al-Qaida, na sceni je upravo jedna povijesna ironija. Uspostava raznoraznih halifata od Zawahirijevih otpadnika (i onih koji će, kad okuse moć to tek postati) bi mogla biti kraj jedinstvene Al Qaide. Such a shame, što bi rekao američki predsjednik.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close