“Affanove slike su most koji čini čovjeka sretnim, a prirodu ljepšom”

Sarajlije su se danas oprostile od velikog bh. slikara i akademika, ali i sugrađanina kojeg su vrlo rado susretali na ulici, izložbi, u teatru – Affana Ramića, koji je iznenada preminuo u 83. godini, 19. maja.

(PIŠE: Mirela SEKULI)

Na zajedničkoj komemorativnoj sjednici Akademije nauka i umjetnosti BiH i Udruženja likovnih umjetnika BiH u prostorijama ANU-a o Ramiću, kojemu pripada istaknuto mjesto u bh. likovnom stvaralaštvu, govorio je akademik fra Petar Perica Vidić.

– Prošlo je tek tri godine od kada smo se na ovom mjestu oprostili od našeg akademika Mehmeda Zaimovića, a sad prožeti svježom tugom praštamo se od akademika Ramića, rekao je fra Vidić podsjećajući:

Duhoviti stil

– Ramić je rođen 1932. u Derventi. S ocem Mehmedom i majkom Ankom tu je proveo tri godine. Porodica se vratila u Mostar rodni grad njegovog oca, gdje završava osnovnu školu i nižu gimnaziju. Prve likovne poduke dobio je od poznatog slikara. Opredjeljujući se za slikarstvo kao životni izbor upisao je Državnu školu za likovnu umjetnost u Sarajevu i maturirao kod prof. Petra Šaina. Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Beogradu 1957, u klasi Marka Čelebonovića. Krajem pedesetih Affan se vratio u Sarajevo, oženio, rodio mu se sin Damian. Kao 14-godišnjak doživio je nasilnu smrt svog oca, a 1993. okrutnu smrt sina jedinca koji je poginuo u odbrani Sarajeva. Minuli rat ranio je Affana i kao čovjeka i kao umjetnika. Odnio mu je jedino dijete, a kada je morao je napustiti atelje na Grbavici, u njemu je ostalo 270 slika. Odlazeći s Grbavice, Affan je postao izbjeglica u vlastitom gradu ali ga to nije zaustavilo u umjetničkom hodu, ali bol i tuga prožimali su mu dušu.

Prisjetio se fra Vidić i Ramićeve duhovitosti:

– Bila je radost u svakom društvu u kojem se nalazio Affan. Povodom proslave 70. rođendana u prepoznatljivom duhovitom stilu komentirao je izrečene čestitke: sabrati tolike godine je za saučešće, a ne za čestitanje. Ili za komplimente kako lijepo izgleda, simpatični i naš plemeniti Affan govorio je: imam osjećaj da sam davno počeo hrđati. Povodom 80. rođendana koji je proslavio prije nepune tri godine u šali bi rekao: kad se pogledam u ogledalu ličim sebi na arheološku iskopinu. Ljubiteljima njegove umjetnosti znao bi reći sve što sam ikada želio da kažem nalazi se na mojim slikama ako prežive…

Preživjeli smo sve Affanove izložbe, dijelili radost s njim kod svih njegovih priznanja i nagrada, a dobio ih je oko 20, s njim smo se radovali, ali i u teškim trenucima tugovali.

– Draga rodbino budite ponosni na vašeg Affana. I Akademija se s njim ponosi, i Sarajevo, i BiH, i svi ljubitelji umjetnosti, i svi koji su ga poznavali… Affan se nije mogao ne voljeti i ne cijeniti jer je on volio drugog i drugačijeg. Ljubiti čovjeka i prirodu zar ima nečeg većeg, a Affanove slike bile su most koji čini čovjeka sretnim, a prirodu ljepšom. Ovdje riječi prestaju, ali ljubav vječno će plamtjeti u našim mislima i očima. Dragi Affane, doviđenja, dodao je fra Perica Vidić.

Od Ramića oprostio se i Danis Fejzić ispred ULUBiH-a riječima:

– O Affanoj umjetnosti i njegovom slikarstvu svi znamo gotovo sve. Znamo da je to bio majstor od kista, istančanih kolorita i plemenitom namjerom.

Ljudi su ga voljeli

Fejzić je pozvao prisutne da se sjete kvaliteta Ramićeve ličnosti:

– Gospodin sa kačketom i štapom, uvijek besprijekorno obučen, za relaciju od Gajevog trga do Galerije “Roman Petrović” trebalo mu je puno vremena. Jedan od razloga jeste bila bolest, ali drugi, važniji, bio je njegov protokol pozdravljanja s ljudima. Uvijek je bio spreman na šalu, galantan i šarmantan. Isto tako ljudi su voljeli njega. Nikada se nije odvojio od običnog svijeta. U njegovom društvu je mogao sjediti bilo ko. Od lokalnog prodavača novina, studenta pa do ministra. Sa svima je bio spreman razgovarati.

U ovom skupu ne postoji neko ko se s njim nije dobro proveo, nasmijao i zabilježio ga kao lijepo sjećanje. Za Affanom ne tugujemo samo mi ovdje. Na adresu ULUBiH-a stigli su telegrami sućuti kolega iz Ljubljane, Kopra, Rijeke, Zagreba, Cetinja, Trebinja, Prištine,Novog Sada, Podgorice, Skoplja, Tetova… Svi oni su lično poznavali našeg Affana. Meni lično, a mislim da govorim u ime svih kolega iz Udruženja, bila je čast i privilegija imati Affana za prijatelja sa kojim smo dijelili galerijske zidove, tugu, ali i puno smijeha.

Smrt akademika Ramića veliki je gubitak za sve ljubitelje likovnog stvaralaštva koji su se danas oprostili od njega.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close