Samir Beharić za Vijesti.ba
“Nemoguće” nije argument. “Nemoguće” je posljednje utočište loših političara kad im ponestane čvrstih pravnih argumenata da je nešto neizvodivo. Srednjoškolci su znali da ništa nije nemoguće, vjerovali su u svoj cilj i bez kalkulacije išli do kraja, pridobivši podršku međunarodne zajednice.
Umjesto da se diplomatski pohvali kako su SDA i HDZ zajedno došli do rješenja za srednjoškolce, ministrica je stupidno priznala kako je ovakav ishod zapravo produkt pritiska međunarodne zajednice. To je vjerovatno jedna od rijetnih ministrica obrazovanja u svijetu koja je učenike jedne škole pozvala da odustanu od borbe za bolje obrazovanje, istakao je u razgovoru za Vijesti.ba Samir Beharić student Fakultet političkih nauka UNSA i trenutni stipendista Erasmus+ programa na Sapienza univerzitetu u Rimu. Rođen je u Jajcu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Kao bivši učenik “dvije škole pod jednim krovom”, snažno je podržavao jajačke srednjoškolce u njihovoj borbi za kvalitetnim zajedničkim obrazovanjem.
VIJESTI.BA: Učenici iz Jajca, ali i ostalih dijelova BiH,danas, na mirnom prosvjedu u Travniku zatražili ukidanje etničkih podjela u školama, odnosno fenomena “dvije škole pod jednim krovom” .Kao što je poznato radi se o nastavku borbe koju su srednjoškolci iz Jajca započeli prošle godine. Kakvi konkretne rezultate je polučila njihova borba.
BEHARIĆ: Njihova jednogodišnja borba koju su okrunili pobjedom i željenim rezultatom pokazuje koliko je naš sistem zapravo podložan uticaju civilnog društva, koliko ga je lahko primorati na kapitulaciju i koliko je velika moć mladih ljudi. Ja ne želim reći da je ovo bila lagana borba, čak naprotiv, ali politika HDZ i SDA je poražena nakon skoro 12 mjeseci nijekanja bilo kakve mogućnosti da se bilo šta od zahtijeva učenika i njihovih profesora usvoji i implementira. Za ukidanje spornog grba Herceg-Bosne iz HDZ-a su govorili da je “nemoguće”, uvođenje historije i geografije koja u fokusu ima BiH je za za HDZ bilo “nemoguće”, a vidite da su srednjoškolci danas sve to dobili. A tek su počeli. Srednjoškolcima to nisu samo poručivali političari, već i njihovi roditelji i profesori, odgojeni u starom sistemu koji nije trpio protest, uljuljkani etnonacionalističkim obećanjima, preplašeni SDA-ovskim prijetnjama i u grču od HDZ-ovih ucjena. “Nemoguće” nije argument. “Nemoguće” je posljednje utočište loših političara kad im ponestane čvrstih pravnih argumenata da je nešto neizvodivo. Srednjoškolci su znali da ništa nije nemoguće, vjerovali su u svoj cilj i bez kalkulacije išli do kraja, pridobivši podršku međunarodne zajednice. Danas u Travniku su tražili kompletno ukidanje sistema “dvije škole pod jednim krovom”, a ministrica obrazovanja SBK Katica Čerkez im je ponovo rekla da je to što traže “nemoguće”, nesvjesna činjenice da su njeni mladi sagovornici kroz svoju borbu poslali jasnu poruku njoj, njenim kolegama i kolegicama u SDA i HDZ, ali i svima nama da moć mladih zavisi od njihove želje da uspiju, nikako od želje političara da zadrže stanje koje imaju. Želja jajačkih srednjoškolaca je bila nesalomljiva, uspjeh je bio pitanje vremena, a rezultat poruka svima nama da u narednoj borbi za progresivne vrijednosti budemo realni i tražimo nemoguće.
VIJESTI.BA: Bili ste i još uvijek ste uključeni u sami proces, kao podrška. I sami ste iz Jajca. Ako bi pravili kompraciju sa vremenom kada ste Vi pohađali srednju školu koliki je zapravo napredak ostavren na polju svijesti ali i konrektnih poteza ka ukidanju ovakog segregacijskog sistema školstva?
BEHARIĆ: Ja sam 2010. godine završio gimnaziju u Jajcu, te u srednjim školama u Jajcu sve teče po starim, ustaljenim pravilima koja se ne preispituju, kojima su se povinovali i direktori i profesori. Jedino što se u srednjoj školi mijenja su učenici koji kroz taj obrazovni šablon prolaze kao voda kroz filter. Najveći problem sa obrazovnim sistemom u Jajcu se krije u osnovnim školama, gdje imate slučaj da tokom osam godina obrazovanja djeca bivaju indoktrinirana najrigidnijim metodama nacionalnih politika okrunjenih u “dvije škole pod jednim krovom”. Tu ih se uči da je njihov komšija s kojim igraju fudbala u mahali različit od njih jer nosi drugačije ime. Tu ih se uči da smo “mi” bolji, a “oni” su zli. Tu ih se uči da mrze i oblikuje ih se u sljedbenike nacionalizma i glasače HDZ-a ili SDA. Kada oni dođu u srednju školu, koju pohađaju s onima koje su već naučili da mrze, iako se sa njima nisu čestito ni družili, posao je već skoro završen. Tada profesorima teško izbrisati lekcije naučene kroz osam godina osnovne škole. Dodatno je teško jer neki od profesora u srednjim školama razmišljaju kao političari. Profesori i profesorice su se u ovoj borbi pokazali da kao alat u rukama politike. Žalosno je da je tek manjinski dio profesora stao na stanu učenika. Niko od profesora iz gimnazije nije javno podržao srednjoškolce. Oni su, povijene kične, sramno ćutali sve ovo vrijeme. Kakvi su nam profesori, srednjoškolci su nam i više nego sjajni! Ako bih pravio komparaciju sa vremenom kad sam ja pohađao srednju školu, sve je isto, osim “vode” koja protiče, osim srednjoškolaca kojima je puna kapa nacionalizma i mržnje. Svjesni su da njihove komšije odlaze iz Jajca u potrazi za poslom, nije im teško shvatiti da su nacionalisti jedini koji profitiraju od njihove svađe. Ovi mladi ljudi svoju sadašnjost žele graditi u Jajcu, ne u Štutgartu, Geteborgu ili Gracu. Vidim da dolaze mlade generacije koje bi mogle predstavljati prekretnicu u društveno-političkom životu Jajca i BiH. Dolaze mlade generacije svjesne svoje moći i site moći vladajućih elita. Dolazi promjena.
VIJESTI.BA: Ministrica Čerkez potvrdila je ranije novinarima da u Jajcu neće biti otvorena nova srednja škola, nego će u postojeće dvije biti uvedeni povijest i zemljopis BiH, a učenici će dobiti i mogućnost izbora obilježja na svjedodžbama. Kako gledate na to?
BEHARIĆ: Na to gledam kao na njen lični poraz, poraz politike njene stranke i njenih partnera iz SDA. Nikad ne zaboravimo da su SDA i HDZ u Skupštini SBK zajedno izglasali Odluku o osnivanju nove škole u Jajcu. Na ovaj obrat gledam kao na kontradiktornost riječi iste ministrice koja je takvu ideju uporno odbijala, pravdajući se “ustavnim pravima”, “zakonskim rješenjima”, “skupštinskim odlukama” i drugim ofucanim floskulama. Historija i geografija koja će u fokusu imati Bosnu i Hercegovinu, kao i izbor grba na diplomi je nešto za šta su se učenici od samog početka zalagali, prepoznaviši da ne postoji logična i pravna prepreka za uklanjanje postojeće diskriminacije. Istina je da su učenici Bošnjaci godinama na određen način bili diskriminirani i više učili o hrvatskom kralju Tomislavu nego o bosanskoj dinastiji Kotromanića, čiju tvrđavu gimnazijalci vide iz svojih učionica. Uvođenje nacionalne grupe predmeta nikada nije ni bilo razlog da se učenici fizički dijele. Nedostajala je politička volja i želja da se kroz dijalog i medijaciju dođe do političkog konsenzusa. Uz to, SDA je tu vidjela sjajnu šansu da zaposjedne jednu srednju školu, postavi svoje kadrove, te i na taj način kroz radna mjesta stvara nove poslušnike. Stranačko zapošljavanje u javne institucije je učinkovita poluga moći, te je SDA znala za šta se bori. To je bila borba za fotelje, a ne borba za bolje obrazovanje, kako su to iz ovih političkih stranaka predstavljali. Ovo je sjajan korak ka rješenju i uvođenju jedinstvenog nastavnog plana i programa, kao i ukidanja segregacije u preostale 54 osnovne i srednje škole koje u tri kantona rade po principu “dvije škole pod jednim krovom.” Za njihovu integraciju će biti potrebno uložiti veći napor i intenzivirati dijalog na višim nivoima vlasti. Znam, mnogi od vas će pomisliti kako je to “nemoguće”, ali ta riječ više ne služi ni kao izgovor. “Nemoguće” nakon ove pobjede jajačkih srednjoškolaca blijedi u značenju.
VIJESTI.BA: Da li su srednjoškolci iz Jajca mogli dobiti veću podršku civilnog društva. Ne može se ustvrditi da je napravljena šira kampanja podrške.
BEHARIĆ: Naravno da su mogli i trebali dobiti veći podršku civilnog društva, posebno u počecima njihove borbe. Nije bilo teško primijetiti da su mladi Jajčani bili usamljeni u svojoj borbi za zajedništvom i kvalitetnim nastavnim planom i programom. Njihovi roditelji i profesori su se našli u raljama političke ucjene lokalnih šerifa i plašeći se za radna mjesta, odlučili se prećutno odobriti ono što arhitekti segregacije već dugo smjeraju. Obeshrabrujuća činjenica u cijeloj priči je što je prvim mjesecima pobune većina organizacija koje se bave borbom za ljudska prava, pravima srednjoškolaca i studenata nažalost stajala po strani, vjerujući da će i učenici brzo odustati od borbe. Neke od tih organizacija se nisu oglasile ni dan-danas, ali vjerujem da im neće biti mrsko aplicirati na grant Američke ambasade o zbližavanju mladih iz podijeljenih sredina. Ne sumnjam ni da će ciljati baš Jajce, te na Plivskim jezerima od novaca stranih ambasada organizovati kampove za “zbližavanje mladih iz Jajca”. Srećom, srednjoškolci su se izborili da se i u narednim godinama zbližavaju sami, bez velike podrške tih projektnih aktivista koji na protest ne izlaze bez projektih para kojima će se pokriti putni trošak. Iako sve do same završnice nije bilo ozbiljnije kampanje za podršku srednjoškolcima, bilo bi nefer ne naglasiti da su Asocijacija srednjoškolaca u BiH, SHL, NDC i druge nevladine organizacije odigrale značajnu ulogu u pružanju platforme sa koje sus rednjoškolci poslali glasne poruke u javnost. Da stvar bude gora po SDA i HDZ, njihovi saveznici u vjerskim institucijama, Medžlis islamske zajednice Jajce i Franjevačka mladež Jajce su dali svesrdnu podršku srednjoškolcima, te tako političke nacionaliste ostavili usamljene na suprotnoj strani megdana i pogrešnoj strani historije. Politički lobi OSCE-a, Američke ambasade, EU Delegacije u BiH i drugih međunarodnih ambasada je, po priznanju ministrice Čerkez, na kraju igrao ključnu odluku. Umjesto da se diplomatski pohvali kako su SDA i HDZ zajedno došli do rješenja za srednjoškolce, ministrica je stupidno priznala kako je ovakav ishod zapravo produkt pritiska međunarodne zajednice. Drugim riječima, da se pitalo nju i njene kolege, jajački srednjoškolci, koje je besramno nazvala “sredstvom međunarodne zajednice” bi od septembra išli u odvojene škole. Jajački srednjoškolci su svojim aktivizmom održali lekciju i nevladinom sektoru u BiH čija je zakašnjela reakcija jajačko društvo umalo koštala mostarskog scenarija.
VIJESTI.BA: Čerkez danas je na svojevrstan način optužila za školarce za međunarodnu zavjeru, kazavši da nova škola neće biti otvrena zbog pritisak međunarodne zajednice. Kako to komentirate?
BEHARIĆ: Katica Čerkez je vjerovatno jedna od rijetnih ministrica obrazovanja u svijetu koja je učenike jedne škole pozvala da odustanu od borbe za bolje obrazovanje. Pored toga, ona je podjelom škola i osiromašenjem budžeta nastojala da sroza kvalitet obrazovanja u SBK. Ministrica Čerkez je srenjoškolcima u stilu lokalnog šerifa poručila da “idu u disko”, da se raziđu jer su navodno dobili šta žele. Ona je u mikrofon kazala da ne želi da se bori protiv vjetrenjača, pojašnjavajući da je borba protiv segregacije trka na duge staze, kao da to srednjoškolci ne znaju. Pa gospođo ministrice, ako ne želite da se borite protiv vjetrenjača, imajte toliko obraza i odstupite sa mjesta ministrice i borbu prepustite onima koji vjeruju da borbu protiv vjetrenjača može da dobije dovoljno jak vjetar koji vjetrenjače čupa iz temelja. Ministrica Čerkez nije ni svjesna da je upravo ona personifikacija jedne stare španske vjetrenjače čije se lopatice okreću kako vjetar puše. Ovoga puta, stara HDZ-ova vjetrenjača se našla usred srednjoškolske oluje koja ju je skoro iščupala iz njene ministarske fotelje, gdje je pustila čvrst korjen. Ministricu Čerkez ćemo pamtiti u sa istim gađenjem kao i njenu prethodnicu Gretu Kunu, koja je svojevremeno izjavljivala kako “kruške i jabuke ne možemo miješati.” Jajački srednjoškolci su danas najavili miješanje Krušaka, Jabuka, Šljiva i Ostalog voća, poručili da će to biti jedan ukusan jajački kompot, te obećali recept podijeliti sa svojim vršnjacima i vršnjakinjama širom BiH.
Razgovarao: Nihad Hebibović
(Vijesti.ba)
