logo
bios

Cenić: Sve je manje naroda i demokratije, a sve više partija, korupcije i autokratije

Objavljeno prije 4 mjeseca . u pon, apr 2nd, 2018

INTERVJU Ekonomski ekspert za “Dnevni avaz”

Cenić: Sve je manje naroda i demokratije, a sve više partija, korupcije i autokratije

Autor: Senka KURT

Svetlana Cenić, ekonomski ekspert i analitičar, posljednjih 20 godina na meti je raznoraznih dušebrižnika koji bi da joj oduzmu pravo na znanje, britkost, sposobnost, odluku da stane na vjetrometinu. Stoga nije bila nimalo začuđena ni što su se „dežurni” kritičari u grupama natjecali ko će glasnije, jače i brutalnije osporiti njen izbor, a na prijedlog SBB-a, na čelo Nadzornog odbora „BH Telecoma”.

Ne čudi se, kako ističe u intervjuu za naš list, ničemu više u ovoj zemlji, ali još zna ostati bez teksta što svi pričaju o tome da je važno kako živiš, da je standard bitan, ali neće da se zamjere važnim partijskim šefovima.

Ako za ovoliko godina ljudi nisu čuli i uvjerili se u moje stavove, neće nikada

Kratko ćemo u nedavnu prošlost, ispričano je puno priča, ali se i dalje ne mogu načuditi činjenici da je Vaše imenovanje u Nadzorni odbor „BH Telecoma” izazvalo toliko reakcija. Je li to Vaš usud? Neka karma?

– I očekivala sam da će tako biti. Ništa iz svoje prošlosti ne krijem, provjeravali su me oni koji se, inače, time bave, i strani i domaći, ko zna koliko puta. Ako za ovoliko godina ljudi nisu čuli i uvjerili se u moje stavove, neće nikada. Priča o mom svjedočenju u Hagu je potpuno iskrivljena. Logore sam obišla sa stranim novinarom kad to više nisu bili logori, što sam i naglasila. Dakle, uopšte ne negiram, niti sam ikada, njihovo postojanje, već sam pričala kako je to izgledalo kad smo mi tamo došli. Uostalom, bilo mi je ponuđeno da budem zaštićeni svjedok, što sam odbila. Kompletno svjedočenje iz 2006. godine postoji na zvaničnoj stranici Tribunala i samo je to mjerodavno.

U našoj državi je uobičajena praksa da kad hoće nekog da diskredituju, onda se zaigra ili na nacionalnoj osnovi ili ko je gdje bio u ratu, s tim da je nekad plus učešće u ratu, a nekad minus. Kad kritikujem upravu u RS, onda sam za njih izdajnik, a kod partija u Federaciji BiH aplaudiraju. Ako kritiku usmjerim vlastima u FBiH, onda u RS ćute, a motka po meni krene iz partija u FBiH.

I u ratu sam čas dobijala etikete ustaškinje, jer mi je majka Hrvatica, čas muslimanskog špijuna, jer je deda moje kćerke Kemal. Kako god okrenem, jako mi je dugačak staž nepodobne, samo su se smjenjivali oni koji su etiketu lijepili.

U toj je priči na površinu isplivala realnost u kojoj živimo. Kad je neko stranački kandidat, može biti i nesposoban i nepismen, ali važno je da ima člansku. U Vašem slučaju nije bilo članske, već znanje, zvanje, struka.

– Pa u tome i jeste problem. Svi su se prvo obrušili na to što me, zaboga, predlaže Fahrudin Radončić. Odmah je bila priča kako sam to pristala da, a onda i jesam li se prodala. Ne bune se ljudi uopšte, gle čuda, na činjenicu o kojoj pričam već više od deceniju, da je svaka gotovo pozicija predmet koalicionog sporazuma, ali sad im je ovo smetalo.

Zatim je nastalo čuđenje da niti mene gospodin Radončić zove, niti šta traži, a da ja najiskrenije imam najbolje namjere da, koliko mogu, doprinesem da se dese pozitivne promjene u „BH Telecomu”, da nisam tamo da bih puštala krv, izazivala razdor ili glumila nečijeg partijskog komesara. Ja sam v. d. člana i jedna od šest u NO, no dat ću sve od sebe da doprinesem upravo tom boljem koliko god da se zadržim tamo.

Da dodam još nešto: i za člana NO, kao i za većinu pozicija uslov je da osoba ne bude na partijskoj funkciji, a za neke pozicije čak da mora biti potpuno nestranačka ličnost. No, ljudi se ne bune kad vide da prominentni partijski kadar preko noći postane nestranačka ličnost kako bi se, kao, ispoštovao taj uslov. Zanoći kao istaknuti šraf u nekoj političkoj partiji, osvane kao nestranačka osoba i sjedne na poziciju. I svi ćute. Kad sam ja u pitanju, onda sa svih strana krenu salve pitanja i komentara, da ne kažem pljuvačka.

Zemlja sa najvećim brojem strategija po glavi stanovnika, a nigdje strategije

I dok smo se bavili treba li Svetlana Cenić ili ne doći u „BH Telecom”, prolazile su pored nas Reformska agenda, tenderi, međustranački dogovori, razlazi, automobili od 100 hiljada eura. Kako smo došli do toga da ne prepoznajemo šta je važno, ko je važan, gdje su podobni, gdje sposobni?

– Prvo se isprao mozak većini stanovnika i tutnula ona čuvena i otrcana da je dobro dok se ne puca, da može biti i gore. Uz to je išla potvrda o nacionalnoj autentičnosti, pa moraš biti neki pravi Srbin, Hrvat ili Bošnjak, a da niko nije objasnio ko to određuje standarde. Kad se taj proces zaokružio, lako je manipulisati masom. Svi pričaju o tome da nam trebaju sposobni, a ne podobni, ali kad neko predloži nepodobnog, onda ide komentar što baš ona ili što baš on da je predloži. Svi pričaju i o tome da je važno kako živiš, da je standard bitan, ali nemoj da se zamjeramo važnim partijskim šefovima.

Jesmo li svi postali pomalo žrtve te sheme – ili si njihov ili nisi uopće? Ili ćeš biti njihov ili te neće biti?

– Da budemo iskreni, i vaspitanje u većini porodica se promijenilo. Sad je poruka i roditelja svojoj djeci da se ne zamjeraju, da šut s rogatim ne može. Nekad je bilo: “Uči, dijete, jer ako ne budeš učio, kopat ćeš kanale“, a sad je: „Tata i mama će ti kupiti fakultet, pa ti hajde fino u partiju i sve ti je riješeno“. Koliko je to neodrživo, vidi se po kolonama radnosposobnih koji napuštaju zemlju.

Razgovaramo u jeku izborne kampanje, a izbori tek za mjesec trebaju biti raspisani. Kako Vam se čini ovo pretpotopno, predizborno doba?

– Nikada duža predizborna kampanja. Svi bi da prave partiju, svi bi na liste. Najlakše dobijene pare na svijetu. Ne znojiš se, ne moraš ništa ni znati, dovoljno je da se ubaciš na listu i poslije stišćeš taster kako gazda kaže. Ili, napraviš „svoju“ partiju, budeš odmah predsjednik i to doživotni, po mogućstvu, pa onda trguješ sa kandidatima, oko koalicije. Nikako da se politička scena isprofiliše, da se partije demokratizuju, pa da onda pričamo o ekonomiji i reformama. Evo, prema podacima iz septembra, bilo je 149 aktivnih političkih partija. Od septembra do sada mislim da ih ima makar 160. Sve manje naroda, sve više partija, sve manje demokratije, sve više korupcije i autokratije.

Kad biste morali nekom kolegi iz Velike Britanije ili SAD ili Azije objasniti kako funkcionira ekonomski sistem u BiH, šta biste prvo rekli?

– Zemlja sa najvećim brojem strategija po glavi stanovnika, a nigdje strategije. Jedina zemlja u kojoj možeš da kupiš vilu, notar sve ovjeri, platiš porez, upišu te u knjige, ali te niko apsolutno ne pita odakle ti. Zemlja kojoj su puna usta otvorenog tržišta, a nije još uspostavila jedinstveni ekonomski prostor. Zemlja u kojoj reforme dolaze izvana, a niko ne snosi odgovornost za njihovu propast. Zemlja u kojoj se šminka i nebo, a da neće statistika o ekonomskim pokazateljima. Zemlja čiji je nivo ulaganja u istraživanje i razvoj manji od statističke greške. Zemlja koja štanca diplome, a protjeruje znanje. Zemlja u kojoj se čekaju strane investicije, a ni domaći nemaju povjerenja da ulože. Zemlja koja prvo rastjera svoje ljude, a onda pravi projekte ulaganja dijaspore u ekonomiju, kao da ti ljudi ne znaju od čega i od koga su pobjegli.

Kad bi Vas sutra neki bogati prijatelj pitao da investira u BiH, biste li mu preporučili? U šta ovdje treba investirati? 

– Politička stabilnost i odsustvo kratkoročnog eksperimentisanja ekonomskom politikom je preduslov da investira i domaći i strani. Ja nemam više stomaka da slušam o našim potencijalima, koji se svode na vodu, zemlju, rude i organsku hranu. Kad čujem kako nam državu promovišu tako što kažu da imamo resurse i jeftinu radnu snagu, hoću da umrem! To je kao da kažemo – uzmite nam porodičnu imovinu, a evo vam i roblje pride. Novo radno mjesto podrazumijeva nov proizvod ili uslugu, a ne dodavanje u sistematizaciji neka fluidna radna mjesta.

Dakle, stranom investitoru prvo predložim da razgovara s našim sjajnim firmama, malim ili velikim, koje su uspjele o svom hljebu, trudu i znanju da se izbore za dio tržišta, da im ponude da zajednički rade i investiraju u nove proizvode ili usluge. Državu molim već više od deceniju da se ozbiljno pozabave donošenjem zakona o offset poslovima.

I u svemu tome nekako opet isplivaju glavni uzroci zbog kojih možemo praviti i nastavljati niz beznađa. Milorad Dodik najavio je kandidaturu za Predsjedništvo BiH. Kako Vi vidite taj scenarij? 

– Milorad Dodik želi novac i vlast, a toga baš u Predsjedništvu nema. Njegov budžet sada je veći od budžeta sva tri člana Predsjedništva zajedno. Ako se kandiduje, bit će dva scenarija: prvi, ukoliko pobijedi, da se povuče, ustupit će mjesto nekom od svojih, a on ponovo sjesti na budžet RS. I drugi, ukoliko pobijedi, da odatle upravlja i Republikom Srpskom.

Uopšte se ne bavim njime kao osobom, samo ne mogu da oprostim ovoliko finansijsko obezvređivanje RS, sijanje netrpeljivosti i podjela, stalno povlačenje ručne kočnice. Nametnuo je kao pravilo etiketiranje ljudi i bahato ponašanje, ali s posljedicama će se sam suočiti vrlo brzo, jer pretis-lonac kad-tad eksplodira ako nema ventil.

Ukoliko pobijedi Željko Komšić, bit će to Pirova pobjeda

Predviđate li ko će biti hrvatski član Predsjedništva?

– Kako je Željko Komšić čvrsto riješio da se kandiduje, ne isključujem mogućnost da i glasovima Bošnjaka pobijedi, no možda bi to bila Pirova pobjeda, jer će se hrvatsko glasačko tijelo homogenizovati oko HDZ-a, bez njih se vlast neće moći napraviti ni na državnom, ni na nivou Federacije i šta onda?! I ono malo Hrvata u RS ne može glasati za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, a u FBiH znamo gdje su većinski narod i odakle će i kome će ići glasovi, jer druge ponude i nema sa nekim hrvatskim predznakom.

SDA najavljuje da ima jedina pravo na poziciju bošnjačkog člana Predsjedništva. Kad vidimo kako se živi i u Federaciji i u RS, kako ovi koji nas vode imaju obraza opet izaći pred narod?

– Što više kandidata iz reda bošnjačkog naroda, to SDA profitira. Uvijek bilo! SDA uvijek pred izbore ima priču kao da su juče došli na vlast ili kao da bi bez njih bilo mnogo gore. Ne spadam u one koji misle da će nam procvjetati ruže ako ukinemo SDA, SNSD i HDZ. Mislim da te partije moraju imati izuzetno dobru i jaku opoziciju da bi postale bolje, demokratizovale se i pročistile. No, slaba i usitnjena opozicija pomaže da opstanu i vladaju. Uostalom, ovdje se ne vlada dobrim rezultatima, već sijanjem straha i glasačima smještenim u javnoj upravi.

Vi godinama tvrdite da država može propasti, ali i da se mogu postaviti temelji za vidan napredak za godinu. Kad će više doći ta naša godina?

– Kad kažem propasti, mislim upravo na ono što nam se, evo, prošle godine desilo: opasnost da ne možemo da servisiramo inostrane obaveze, da rapidno raste dug generalne vlade prema bankama, da se fakture kriju po fiokama. Bila sam ministar finansija i mogu se uporediti pokazatelji kad sam došla na to mjesto i kad sam odlazila, a trajalo je samo godinu. Dakle, to mi daje pravo da kažem da za godinu može svašta da se uradi, a preduslov je da se budžetski kriminalci manu otimanja para poreskih obveznika. Budžetski kriminal je najodvratniji tip kriminala, jer je to iživljavanje nad nemoćnima, jer je to otimanje s pozicije sile.

Spremni smo za prelazak na 4G mrežu krajem jula

BiH je jedina zemlja u regionu koja nije prešla na 4G mrežu, a ni ove godine, kako smo čuli, do toga neće doći. Gdje je problem?

– Ko kaže da neće?! Proces je bio zakočen paralelnim vođenjem procedure digitalizacije i uvođenja 4G mreže. Sad je to ministar Ismir Jusko razdvojio i mislim da će 4G biti krajem jula, otprilike. „BH Telecom” je već gotovo spreman za to.

Mali zeko bilda mišiće

Hoćete li reći za sebe da ste hrabra žena?

– Samo sam žena koja otvoreno govori i o svojim greškama, na kojima je i naučila nešto, pa ne dopušta da joj svaka budala i svaki budžetski lopov drži lekciju, posebno što se čitav život obrazujem i radim, a najmanje sam u karijeri primala budžetske pare ili plate.

Pokušavali su da vježbaju strogoću i mlate motkom jer nemam partiju iza sebe, moćnog muža ili ljubavnika, ne klanjam se nabijeđenim veličinama, pa po onoj bosanskoj da na samu i razvedenu ženu i mali zeko bilda mišiće zato što je u grupi, zalijeću se svako malo, a na to ove naše Bosanke i Hercegovke mahom ćute, jer ne bi da se zamjeraju. Čast izuzecima. Polako! Bit će još dana za megdana, a ponekad mi je zadovoljstvo, ono malo ljudsko, kad pojedincima pokažem šta ja o njima znam ili da uopšte znam šta mi rade pod lažnim imenima dok me tapšu po ramenu kad se sretnemo.

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh