„Dijete moje, ako želiš poći u svijet, o kome si toliko slušao na našim posijelima, moraš imati još jedan par očiju — oči za čitanje i pisanje. U svijetu ima mnogo čega o čemu ne možeš saznati ako ne znaš čitati i pisati.
Znanje, to su zlatne ljestve preko kojih se ide u nebesa; znanje je svijetlost koja osvjetljuje naš put kroz život i vodi nas u život budućnosti pun vječne slave.”
Mihajlo Idvorski Pupin (Idvor, 4. listopada 1854. – New York, 12. ožujka 1935.) bio je srpski znanstvenik, izumitelj, profesor na Sveučilištu Columbia, nositelj jugoslavenskog odlikovanja Bijeli orao prvog reda i počasni konzul Srbije u SAD-u. Suosnivač je i dugogodišnji predsjednik Srpskog narodnog saveza u Americi. Dobitnik je i Pulitzerove nagrade 1924. godine za autobiografsko djelo “S pašnjaka do znanstvenika” (engl. From immigrant to inventor).
Životopis
Mihajlo Pupin je rođen 9. listopada 1854. godine u selu Idvor (danas u općini Kovačica) u Banatu, tadašnja Austro-ugarska. Sin je oca Konstantina i majke Olimpijade, koji su imali desetoro djece. Nakon odlaska u Ameriku, promijenio je svoje ime u Mihajlo Idvorski Pupin (en. Michael Idvorsky Pupin), čime je naglasio svoje podrijetlo. 1888. godine oženio se Amerikankom Sarom Catharinom Jackson iz New Yorka, s kojom je imao kćer Barbaru. Brak je trajao svega osam godina, jer mu je supruga preminula od upale pluća. Čitav život pamtio je majčine riječi, koje je naveo i u autobiografskom djelu:
„Dijete moje, ako želiš poći u svijet, o kome si toliko slušao na našim posijelima, moraš imati još jedan par očiju — oči za čitanje i pisanje. U svijetu ima mnogo čega o čemu ne možeš saznati ako ne znaš čitati i pisati.
Znanje, to su zlatne ljestve preko kojih se ide u nebesa; znanje je svijetlost koja osvjetljuje naš put kroz život i vodi nas u život budućnosti pun vječne slave.”
Opširnije: Mihajlo Pupin
