Zarije Seizović: Ne samo OSCE, nego niko od 7,5 milijardi ljudi ne može pregledati niti u jedan sudski ili tužilački spis

Profesionalno, dakle “esnafski” sam itekako zadovoljan odlukom Tužilaštva BiH da ne dopusti OSCE-u uvid u spise sudija i tužilaca. Ova odluka je tračak nade da BiH neće ostati u potpuno podaničkom i sluganskom odnosu spram međunarodne zajednice i ova odluka Tužilaštva BiH, kao takva, na fonu je očuvanja osnovnih principa na kojima počiva pravna država, a jedan od njih je princip nezavisnosti pravosuđa, poručio je u razgovoru za Vijesti.ba profesor međunarodnog prava na Fakultetu političkih nauka Zarije Seizović.

VIJESTI.BA: Misija OSCE-a u BiH želi napraviti analizu u kojoj će fokus biti na radu Tužilaštva BiH i Suda BiH na predmetima ratnih zločina. Kako komentarišete ovu najavu? Zašto se pojavila ovakva ideja?

SEIZOVIĆ: Ne znam otkud se i zašto pojavila ova ideja. Analize se mogu raditi čak i u oblasti pravosuđa, ali da se kao materijal koriste predmeti u kojima je postupak okončan. Tu nema nikakve tajne. Međutim, ako neko želi analizirati predmete u kojima postoje zaštićeni svjedoci, u kojima je postupak u toku ili su u postupku istrage ili optuženja, onda je jedan takav zahtjev na granici dobrog ukusa. Njemu svakako ne treba udovoljiti, bez obzira što je BiH preuzela veliki dio međunarodno – pravnih obaveza Dejtonskim mirovnim sporazumom, a i kasnije, koje su od nje načinile nesuverenu državu ili državu ograničenog suvereniteta. Čak i pod tim uslovima, ali na nivou principa, niko, potcrtavam niko na svijetu nema pravo izvršiti uvid niti u jedan tužilački ili sudski spis, osim predsjednika suda, glavnog tužioca i onoga sudije i/li tužioca koji postupa u tim predmetima. Sem njih, niko ne može pristupiti tužilačkim i sudskim spisima, niti postoji razlog zbog kojeg bi to bilo dozvoljeno u bilo kojoj državi.

VIJESTI.BA: Ipak, Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH smatra da se OSCE-u treba dopustiti uvid u spise. 

SEIZOVIĆ: Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH u tom smislu nema nikakvu nadležnost, tako da je njegova odluka u tom smislu, ma kakva ona bila, bez ikakvog pravnog dejstva. Čak ako neko insistira da se dopusti uvid u spise, time krši relevantne, odnosno aplikabilne zakone pa se može, u krajnjoj liniji, izložiti i krivičnom gonjenju. Radi se o jako važnim stvarima, kompliciranim predmetima, sofisticiranim pravnim akcijama koje se poduzimaju unutar postupka u predmetima ratnih zločina.

Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH može odlučiti šta god hoće, s tim da pravno dejstvo odluka ovog vijeća završava na nivou kadrovske politike, odnosno imenovanju sudija i tužilaca. Oni nemaju nikakve veze sa postupkom, osim što postoji disciplinski tužilac unutar Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, koji može provesti postupak prema sudijama ili tužiocima koji su povrijedili zakon, odnosno koji su učinili nešto što je neprimjereno obavljanju sudačke ili tužilačke funkcije.  Dakle, Visoko sudsko i tužilačko vijeće ne može ništa dozvoliti u krivičnim predmetima u kojima je postupak u toku, u smislu da dozvoli bilo kome uvid u spise.

VIJESTI.BA: Je li onda Tužilaštvo BiH u pravu kada ne dopušta uvid u predmete, tvrdeći da se time krši zakon?

SEIZOVIĆ: Profesionalno, dakle “esnafski” sam itekako zadovoljan ovakvom odlukom Tužilaštva BiH, koja je tračak nade da ova država neće ostati u potpuno podaničkom i sluganskom odnosu spram međunarodne zajednice i ova odluka Tužilaštva BiH, kao takva, na fonu je očuvanja osnovnih principa na kojima počiva pravna država, a jedan od njih je princip nezavisnosti pravosuđa. Osobno mi prija činjenica da je Tužilaštvo sačuvalo trunku profesionalnog digniteta i da ne dopušta nikome uvid u spise, pa i onome koga je glavni tužilac Haškog tribunala Serž Bramerc imenovao. Ne znam ni otkud gospodinu Bramercu ideja da takvo nešto može uraditi.

O tome da neko treće lice iz Velike Britanije, Amerike ili bilo koje druge države dođe u BiH i ima uvid u spise u kojima se vodi postupak za najteže oblike teških krivičnih dijela, zaista ne može biti ni govora. Neka to pokušaju uraditi u Španiji, Italiji, Francuskoj ili Njemačkoj.

VIJESTI.BA: Dakle, praksa u kojoj OSCE ima uvid spise sudija i tužilaca ne postoji u evropskim zemljama?

SEIZOVIĆ: Ne samo OSCE, nego niko od 7,5 milijardi ljudi ne može pregledati niti u jedan sudski ili tužilački spis bilo kojeg suda ili tužilaštva u svijetu, ukoliko nije u situaciji u kojoj sam rekao, dakle da je riječ o sudiji ili tužiocu koji postupa u tim predmetima ili da za to postoji zahtjev, odnosno molba, pa onda odluka ili predsjednika suda ili glavnog tužioca.

VIJESTI.BA: Gospodine Seizoviću, pojedini pravni eksperti ipak tvrde da je OSCE trebao biti odlučniji, budući da je učestvovao u donošenju Strategije za procesuiranje ratnih zločina u BiH, prati rad pravosuđa, te strukturalnog dijaloga. Kako ocjenjujete ove navode?

SEIZOVIĆ: Koliko pravnika, toliko i pravnih mišljenja. To nije ništa neobično i normalno je da u pravnoj struci, u primjeni prava, pa i u akademskim krugovima postoje različita mišljenja. Stoga postoji doktrina da se bavi određenim pitanjima i da se u konačnici iskristališe stav koji je ispravan.

Ja mislim da ni OSCE-u ni bilo ko drugi na svijetu ne može, da tako kažem, zavirivati u sudske i tužilačke spise. OSCE može samo pružati pravnu pomoć da se stvore uslovi za efikasno, nezavisno, učinkovito pravosuđe u BiH. Ne samo OSCE, to može bilo ko, ko je dobronamjeran, uz autorizaciju nadležnih organa BiH. Međutim, uzeti spis i vidjeti šta se u konkretnom predmetu dešava, to ne može niko sem nabrojanih službenih osoba.

Ako bismo nekom dali spis na uvid, šta taj neko treba da kaže: ovo si dobro uradio, ovo nisi dobro uradio? Nije li to najgrublje miješanje u nezavisnost rada pravosudnih organa? U konačnici, šta taj neko ima tražiti u tom spisu? Da ocijeni da li je neko radio dobro ili loše? Ne, to ne dolazi u obzir.

VIJESTI.BA: Sa druge strane, u javnosti postoje ozbiljni prigovori na rad pravosudnih organa u BiH. Kako ih komentarišete, jesi li oni opravdani?

SEIZOVIĆ: Ti prigovori su više nego opravdani. Ni Sud ni Tužilaštvo BiH ne rade ni sa pola kapaciteta dobro, niti su na visini zadatka, posebno na predmetima organizovanog kriminala i ratnih zločina. Pogledajte samo koliko posupaka nije završeno na način da je lice optuženo i osuđeno, a da ne govorim o onom planetarnom skandalu kada su pravosnažno osuđene osobe, uz asistenciju Ustavnog suda, Suda BiH i Tužilaštva BiH puštene na slobodu. Dakle, pravosnažno osuđene osobe za genocid i druge ratne zločine. To se jednostavno nije smjelo desiti.

No, to nema veze sa temom o kojoj razgovaramo. Jedno je da li Sud i Tužilaštvo BiH rade dobro. Ja tvrdim da ne rade. Da li daju svoj maksimum? Vrlo moguće, ali rezultati nisu takvi. No, ponavljam, to nema nikakve veze sa mojom ili principijelnom tvrdnjom svakog dobronamjernog čovjeka koji želi zaštititi esnaf (struku, pravosuđe) da niko neovlašten, protivno zakonu, ne može izvršiti uvid u sudske i tužilačke spise. Ne postoji takav autoritet u svijetu. Naravno, to bi se moglo postići povredom zakona, primjenom grube sile i neprimjerenih pritisaka, što u BiH i nije teško provesti, jer, kako sam već rekao, ona nije suverena zemlja.

VIJESTI.BA: Hoće li analiza OSCE-a nešto promijeniti?

SEIZOVIĆ: Ne vjerujem da u BiH išta, pa ni taj izvještaj, može promijeniti u bilo kojem segmentu života situaciju nabolje. BiH je jednostavno “zakovana” etno-nacionalnim resentimanima. Dozvolite mi da se slikovito izrazim i kažem da u zemlji u kojoj se više poštuje serijski ubica iz vlastitih nacionalnih redova, nego nobelovac koji pripada tuđem nacionalnom korpusu, nikada neće biti dobro.

Razgovarala: Nevena Šarenac

(Vijesti.ba)