logo
VGT

Bogdan Tanjević: Simbolično bi bilo da sam karijeru okončao kao selektor BiH

Objavljeno prije 3 mjeseca . u uto, sep 19th, 2017

Dok smo pričali s Tanjevićem, koji je u tim trenucima boravio u Trstu, u njegovo društvo su pristizale kolege iz Sarajeva, među kojima je bio i nekadašnji selektor BiH Draško Prodanović.

“Imaš odličnu težinu”, kratko je prekidao razgovor uz obrazloženje: “Dolazi mi još jedan, treći po redu Sarajlija na viđenje. Sve Sarajlije u centru Trsta!”.

Tanjević je trenerskoj karijeri nekoliko puta rekao “zbogom”, ali se vraćao. Strast je bila jača. Ona ga je i vodila da od svoje 24. godine do 70. godine opstane u košarci na najvećem nivou.

“Dug vijek na klupi izlazi iz strasti za košarkom, a onda se strast pretvori u energiju. Tako je kod svakog ko je strastvenik, a ja jesam”, opisuje nam.

“Uspjeh na Eurobasketu mi je olakšao odlazak”

Ovaj put je rekao konačno “zbogom” trenerskom poslu. I nije mu bilo mnogo teško, jer je njegov posljednji pečat zabilježen na mjestu selektora rodne Crne Gore koju je odveo među 16 najboljih timova Evrope na minulom Eurobasketu 2017. Crna Gora nikad ranije nije imala bolji plasman. No, svoje iskustvo nije prenosio samo seniorskoj selekciji, nego i omladinskim kategorijama pošto je prije preuzimanja selektorske funkcije radio i kao predsjednik Udruženja košarkaških trenera Crne Gore, a tu će funkciju obavljati i nakon trenerske karijere.

Foto: EPA-EFE

Foto: EPA-EFE

“Košarkaški savez Crne Gore je napravio mnogo u svim selekcijama. Sve tri mlade selekcije; kadeti, juniori i U20 selekcija su u A diviziji već drugu godinu, a kadeti su osvojili srebro na Evropskom prvenstvu ove godine. Seniori su igrali Eurobasket… Mislim da je to za zemlju poput Crne Gore odličan rezultat, kao što sam govorio i za BiH da je sam plasman na Eurobasket fantastičan uspjeh, a kamoli kad uđeš među 16 najboljih kao što smo mi uspjeli i to nam je prvi put. Uspjesi svih selekcija, a posebno seniorske za koju sam najodgovorniji su mi olakšali odluku da se zaustavim”, kazao je 70-godišnji Tanjević.

Ako bismo pokušali najkraće opisati trenersku karijeru velikog Boše, onda bismo rekli da se radilo o stručnjaku koji je uživao u afirmiranju manjih klubova s kojima je rušio velikane s vrha. Gdje god je radio, ostavio je neizbrisiv trag. Bilo to u zemlji rođenja Crnoj Gori ili u zemlji djetinjstva i košarkaške emancipacije Bosni i Hercegovini. Nikakve razlike nije bilo ni kada je išao u neki grad u zemlju Rimskog ili Osmanskog carstva, odnosno u Italiju ili u Tursku.

Od vječnog drugoligaša, što je nekad bila KK Bosna, za samo osam godina napravio je evropskog šampiona 1979. godine. Da to nije slučajnost dokazao je u italijanskom Stefanelu koji je vodio u paklu treće lige te kasnije odveo u vrh italijanske košarke, a slično je uradio i s Juventus Casertom preuzevši taj klub u drugoj ligi.

“To me je najviše ‘palilo’. Volio sam tu borbu protiv jačih, ‘praviti revoluciju’. Uvijek sam mislio da je jednostavno s nekim superekipama postići rezultat, pa sam smatrao da treneri svoju platu treba da zarade praveći rezultate s malo para, mogućnosti i pretpostavki za uspjehe. Mislio sam da treneri treba da skidaju one koji su na vrhu provjeravajući jesu li toliko jaki”, kazao je jedne prilike.

Tanjevića, ipak, ne možemo gledati kroz oči trenerske karijere, jer on je iznad svega ljudska veličina. Nije slučajno zbog toga dobio državljanstva Italije, koju je odveo do evropskog zlata 1999. godine, i Turske, koju je odveo do svjetskog srebra 2010. godine.

“Državljanstva su i prednost za djecu, mogu birati gdje će živjeti i raditi. Ja do toga ne držim mnogo, jer sam se uvijek smatrao građaninom cijelog svijeta. Imao sam sreću da odem u Italiju pošto su Italijani fantastičan svijet i nemaju strah od stranaca niti nas razlikuju po boji kože ili religiji. Takve stvari su mi omogućile da je moj sin već godinu dana radio u Turskoj, za dvije sekunde je izvadio dokumente. Jako dobra administracija, a to su velike prednosti ovog svijeta, to je budućnost”, njegovo je skromno viđenje na počasti koje je dobio u Italiji i Turskoj.

“Sudbina je htjela da završim kao selektor Crne Gore”

Pažnju na svoj trenerski potencijal skrenuo je još kao igrač OKK Beograda, a sve je počelo 1971. godine kada su ga prijatelji pozvali da preuzme trenersku klupu KK Bosna koja se takmičila u drugoj ligi Jugoslavije. Osam godina kasnije Bosna je postala prvi jugoslavenski klub koji se okitio titulom prvaka Evrope. Postala je motivacija svim narednim osvajačima s ovih prostora, što će priznati brojni velikani poput Božidara Maljkovića koji je krajem 80-ih godina s Jugoplastikom dva puta uzastopno pokorio Evropu.

Foto: EPA-EFE

Foto: EPA-EFE

Tanjević je kao trener vodio istinske legende, jedne prilike na pitanje da izabere one najbolje, odgovorio je: “Mogao bih izabrati najmanje pet postava”. I bio je potpuno upravu. Od Krešimira Ćosića, Mirze Delibašića, pa preko Dine Menegina, Oscara Schmidta i Dejana Bodiroge, Tanjević je instrukcije davao zaista nekim od najvećih imena u historiji evropske košarke. Kao što je teško pobrojati veličine koje je trenirao, još je teže izabrati najbolje trenutke njegove karijere.

“Teško je sabrati najbolje trenutke moje karijere. U principu, ono što je košarka dala meni i mojoj familiji, to su fantastične stvari. Uživao sam u ovome što radim, a najveća sreća nekog čovjeka je da mu hobi postane ujedno i posao. Ali, svakodnevno sam se trudio da nešto vratim košarci. Ne košarci pojedinog kluba ili reprezentacije, nego generalno košarci koja mi je dala toliko toga, jer sam toliko dugo u košarci, kao i moja žena koja je bila košarkašica. Žena je i vukla prvi dio našeg braka, jer smo dobili stan zahvaljujući njenom talentu”, kazao je Tanjević time pohvalivši svoju suprugu Jasnu koja je nastupala za Jugoslaviju.

Sudbina je htjela da trenerski posao okonča na klupi Crne Gore iako i sam kaže da bi možda više simbolike bilo u tome da je u trenersku penziju otišao s klupe reprezentacije BiH.

“Ranije sam kazao da bi postojao košarkaški smisao da sam na klupi Bosne i Hercegovine okončao karijeru, jer u Sarajevu sam počeo i kao igrač i kao trener u KK Bosna. Ali, desilo se slučajno. U Crnoj Gori sam pod odličnom organizacijom Košarkaškog saveza kojim rukovodi Danilo Mitrović radio kao predsjednik Udruženja košarkaških trenera, pa je kasnije došlo i do toga da preuzmem reprezentaciju skupljenu od igrača iz republičke lige te da je vodim na Igrama malih evropskih država, jer oni te 2015. godine nisu bili na Eurobasketu. Na tim igrama u Reykjaviku smo bili prvi. Nakon toga su uslijedile kvalifikacije za Eurobasket i sam nastup na Eurobasketu. Nisam namjerno krenuo u ovo, mislio sam nakon odlaska s klupe Turske 2013. godine da će to biti dovoljno, ali produžilo se”, kazao je Boša.

“Gledali smo 28 godina unaprijed”

U finalu Eurobasketa 2017. Slovenija je pobijedila Srbiju, što je još jedan dokaz da su prostori bivše Jugoslavije i dalje rasadnici evropskih talenata.

Foto: EPA-EFE

Foto: EPA-EFE

“Što se tiče košarke na ovim prostorima, tu nema problema. Prije nekoliko godina se desilo da na Eurobasketu nastupi šest reprezentacije s našeg bivšeg zajedničkog prostora. Na ovom Eurobasketu bile su četiri reprezentacije. Kad bi sve na ovim prostorima bilo kao košarka i kao sportovi s loptom, bili bismo sretne zemlje”, smatra Tanjević.

Dodaje da bi Jugoslavija danas bila peta država Evrope da su je vodili ljudi iz nekadašnjeg Košarkaškog saveza Jugoslavije, vizionari koji su “razmišljali 28 godina unaprijed”.

“Ja svojim mentorima smatram i Boru Stankovića koji mi je bio trener u OKK Beograd, i dragog profesora Acu Nikolića, i Ranka Žeravicu i Mirka Novosela. Imao sam tu privilegiju da sam kod Novosela kao 26-godišnjak bio postavljen za trenera juniorske selekcije Jugoslavije što je nevjerovatna stvar i bio sam prvak Evrope 1974. godine. Ali, to je sve inventivnost našeg svijeta, jer smo gledali 28 godina unaprijed. Da su ti ljudi koji su tada vodili Košarkaški savez Jugoslavije vodili i državu, sada bismo bili četvrta, peta zemlja Evrope. Imao sam sreću da sam i ja za sobom ostavio trenere koje sam pomogao”, zaključuje legendarni trener.

“Bosni ne bi pomogao ni Red Auerbach”

Uređenje u Košarkaškom savez Crne Gore je na zavidnom nivou, barem kada se gleda iz bh. perspektive gdje je riječ “kriza” postala kliše. Duhovito, u svom stilu, Tanjević opisuje stanje u BiH.

Foto: EPA-EFE

Foto: EPA-EFE

“Znate kako je u Bosni i Hercegovini? Kao što kaže Svetislav Pešić: ‘Ja od vas tražim samo jedno, a to su dvije stvari: rad, red i disciplina.’ To je jedna država s dva entiteta i tri naroda. E sad ti tu složi. A kako ćeš? U Crnoj Gori je jedinstvena politika i mnogo je lakše. Postoji budžet koji je od države i iznosi 600 hiljada eura, a ostalih milion i 200 hiljada se namiri od sponzora i tu se pokriju svi troškovi, a sve selekcije igraju po svijetu. Nisu to veliki novci. Recimo italijanski, turski i francuski savezi imaju po 30 miliona eura i po više od 100 zaposlenih ljudi. U Crnoj Gori radi devet ljudi u Savezu, a opet se nižu odlični rezultati. To je bistrina i radinost našeg svijeta”, govori Tanjević.

Reprezentacija BiH se uspjela plasirati u drugu rundu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2019. godine, a s nama u grupi su Belgija, Francuska i Rusija. Prolaz u narednu rundu izborit će tri najbolje selekcije grupe i pred našim timom je pretežak zadatak. Čak i ako se plasiramo u narednu rundu, Tanjević smatra da ne trebamo razmišljati mnogo o plasmanu na Svjetsko prvenstvo, ali napominje da je reprezentacija u pravim rukama. Duško Vujošević je odlično rješenje za naš mladi tim.

“Duško je jedan od trenera koji je najviše pomogao razvoju mladih igrača. Ekipa je podmlađena i postigla je odličan rezultat na kvalifikacijskom turniru. Koliko ja vidim, ne trebate se zanositi s mislima o plasmanu na Svjetsko prvenstvo. To je jako teško s obzirom i na odsustva igrača u ovom periodu i na grupu koju imate. Na ovo treba gledati kao na izvanrednu stvar zbog dvije godine rada sa čudesnom generacijom 1998. i 1999. godišta, da izrastu i napreduju kroz te utakmice. Objektivno, nije lako da BiH ostvari plasman, taman da dođe i Red Auerbach iz SAD-a da vodi to”, slikovito je opisao Tanjević.

Piše: Omar Tipura/Klix.ba
Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh