Naš legendarni košarkaški trener, za “Dnevni avaz”
Košarka ne može bez njega, a ni on bez nje. Naš poziv zatekao je Bogdana Tanjevića u Podgorici, gdje, kaže, sa saradnicima pravi planove za osam reprezentativnih selekcija Crne Gore koje će ove godine izaći na evropsku scenu.
U njegovom glasu osjetili smo ogromnu energiju i entuzijazam, što je pomalo neuobičajeno za nekoga ko je prije dvije sedmice (13. februar) napunio 70 godina.
Pozivi novinara
– Ma, godine sam davno prestao brojati. A imam utisak da su se mog 70. rođendana sjetili samo italijanski novinari. Dao sam gomilu intervjua, svi me pitaju kako je raditi sa 70 godina. Do jučer sam imao 69 pa me niko nije to pitao, a sada navaljuju sa svih strana – našalio se Boša, dodavši da svima odgovara kako je tek napunio 35.
– Kako 35? Pa, tako što kažem da sam ranije napunio prvih 35 godina, a sada ovih drugih 35 – objašnjava Tanjević.
Boša je prošle godine postao selektor reprezentacije Crne Gore. Rođenjem je Crnogorac (Pljevlja), ali je srcem i dušom Sarajlija.
U glavni grad Bosne i Hercegovine stigao je kao dijete sa porodicom i ušao u historiju kao čovjek koji je stvorio najveću generaciju Košarkaškog kluba Bosna, osvajača titula prvaka Jugoslavije i Evrope, predvođenu nenadmašnim strijelcem i našim sportistom stoljeća Mirzom Delibašićem, legendarnim Kinđetom.
Boša na rukama igrača Bosne nakon jedne od pobjeda
Stoga je i razgovor s Bošom ubrzo skrenuo prema Sarajevu i Bosni, ljudima i događajima koji su Tanjeviću posebno dragi, koji u njemu uskovitlaju emocije i vrate u vrijeme kad se stvarao prvak Evrope…
– Sjećam se izjave iz 1973. godine, taj tekst i danas postoji, gdje kažem da ćemo 1977. biti prvaci Jugoslavije. Najbolji drugovi su mi se smijali, naravno, oni me vole, ali ne vjeruju… – prisjeća se Boša i dodaje da je Krešu Ćosića i Dragana Kapičića, također dva velika imena jugoslavenske košarke, dovodio na treninge Bosnine ekipe i izrekao riječi na koje su svi sumnjičavo vrtili glavom.
– Krešo je bio najveći lik na našim prostorima, isto kao i Delibašić. Obojica su otišla s ovog svijeta sa 47 godina, mislim da su sve ono što nam se desilo, otpatili na isti način.
Svakog su dočekivali srcem, bili su najmanje zločesti ljudi, sve su postigli samim talentom, ni grama zlobe nije bilo u njima – kaže Tanjević.
I ništa i sve
Takvih ljudi, kaže Tanjević, ima i danas, ali su “zabijeni u ćoškove”.
– Ima ih, ali su nepopularni kod onih koji komanduju svijetom. Sad je sve napravljeno po principu: “Sve meni, sve odjednom”. Kod nas je to bilo malo drugačije, mi nismo imali ništa, ali smo imali sve – tvrdi Boša.
Ipak, ako je nešto nepromijenjeno u odnosu na vrijeme kad je stvarao Bosnu, onda je to Tanjevićev pristup košarci, u kojoj su se igrači pravili, a ne prodavali.
Takav ga je sistem, kolio god bio težak, doveo na krov Evrope. Bio je klupski prvak Starog kontinenta s Bosnom, reprezentativni s Italijom, kao selektor Turske domogao se i svjetskog srebra…
Gdje god je radio, svojim nasljednicima ostavio je čvrste temelje. No, kao i svaki trener, i Boša je osjetio kako je to postati suvišan u klubu.
Jedini otkaz u karijeri dobio je 2002., u slavnom Virtusu iz Bolonje, koji, međutim, nakon toga (da li baš slučajno) nikada više nije bio prvak Italije…
– Tačno, to se desilo tokom moje prve sezone u Virtusu i to je dokaz da ništa u životu ne može proći bez modrica – zaključio je Tanjević.
Lijenčina od 30 miliona dolara
Govoreći o igračima koje je Boša izveo na put, prisjetili smo se i Džeroma Džejmsa (Jerome James), kojeg je Boša trenirao 2001. u podgoričkoj Budućnosti i oživio mu karijeru. Američki centar poslije se vratio u NBA ligu i potpisao ugovor od 30 miliona dolara!
– Pripremili smo ga da kasnije uzme 30 miliona dolara, ali mislim da je do danas odigrao bolje utakmice od onih u Budućnosti. Džejms je bio simpatična lijenčina koja je voljela kasniti na treninge. No, to smo riješili tako što ga je na treninge dovodio sekretar kluba, čuveni Tiho, koji je bio jači od njega – kaže Tanjević.
Četiri reprezentacije
Bogdan Tanjević rođen je 13. februara 1947. u Pljevljima (Crna Gora). Kao četverogodišnjak, sa porodicom je stigao u Sarajevo, a već decenijama živi u italijanskom Trstu, gdje je bio i trener.
Bio je igrač, poslije i trener Košarkaškog kluba Bosna, koji je pod njegovim vodstvom 1979. osvojio Kup evropskih šampiona. Evropsku krunu osvojio je i sa selekcijom Italije 1999. godine kao jedan od rijetkih trenera koji je kontinentalni prvak bio i na klupskom i na reprezentativnom planu.
Pored Bosne, vodio je još nekoliko velikih evropskih klubova, kao što su italijanski Milano i Virtus Bolonja, francuski Limož i Asvel, turski Fenerbahče… s kojima je, također, osvajao trofeje.
Bio je selektor čak četiri reprezentacije – bivše Jugoslavije, Italije, Turske i sada Crne Gore. S Turskom je 2010. bio svjetski viceprvak.
Poređenje sa Popovićem
Tanjević se nikad nije odlučio na odlazak u NBA, ali tamo već decenijama radi čovjek koji itekako podsjeća na Bošu. Greg Popović (Gregg Popovich) ne samo da ima mnogo trofeja (osvajač je pet naslova NBA prvaka sa San Antonio sparsima) nego, poput Tanjevića, važi za trenera koji stvara igrače. Pored toga, Popovićev otac je iz Crne Gore!
– Možda je pravilnije reći da on podsjeća na mene, jer sam ipak nešto stariji od njega… Imao sam priliku upoznati ga, sjajna je osoba, ne samo zbog sportskih rezultata nego i zbog životne filozofije, stavova.
A kad je košarka u pitanju, navest ću primjer Australca Petija Milsa (Patty Mills), kojeg sam godinama ganjao, ali on nije želio nikako u Evropu. A, onda, jedan dan pročitam da ga je Popović doveo u Sparse. To je trener koji stvara igrača, možda jedini u NBA koji ih i brani, ali i privoli da proizvode dobrobit za ekipu – kaže Tanjević.
Autor: E. JESENKOVIĆ – avaz.ba
