Nakon šest godina rada i uzetih 100.000KM «grupa autora» objavila je Monografiju Prvog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. Nakon šest godina rada očekivalo se čudo – i zaista se dogodilo. Za preko 100.000KM borci Prvog korpusa Armije Republike BiH nisu dobili svoju, već monografiju u kojoj su se autori i njima bliski prijatelji međusobno nahvalili, cititrali jedni drugima knjige, uzeli pare i grubo falsificirali historiju. Kako su dva zarobljenika, Vahid Karavelić i Nedžad Ajnadžić, napisali knjigu o onima koji su ih spasili iz zarobljeništva i postavili na funkcije da bi im ovi to, poslije, vratili na najbolji način – pišući neisitne i vlastite historije, naravno o trošku države.
Autori Monografije Prvog korpusa Armije Republike BiH su Selmo Cikotić (nije tokom agresije boravio uopće na teritoriji niti obnašao dužnosti u Prvom korpusu Armije Republike BiH), Nedžad Ajnadžić (koji je tek dva mjeseca bio na čelu Prvog korpusa i to na samom kraju agresije dok je prije toga bio komandant jedne od brigada a prije toga zarobljenik JNA koji nije htio napustiti JNA), potom izvjesni «Mesud Šadinlija» koji nije radio nikada i ništa važno u odbramenom sistemu Prvog korpusa Armije Republike BiH ali je, ispred SDA, uvijek redovno angažovan za falsificiranje historijskih činjenica (kao u slučaju o sarajevskom ratnom tunelu), novinar Šefko Hodžić, dobri ratni reporter «Oslobođenja» koji je imao tužbu protiv naručioca izrade monografije zbog novca i koji je u ovu knjigu najviše utkao svojih ratnih reportaža i sjećanja, citata iz njegovih knjiga i fotografija.
Smail Čekić je šef Instituta za izučvanje gencoida. Institut se, uglavnom, bavi objavljivanjem Čekićevih knjiga finansiranih iz budžeta i Čekić nema nikakve veze sa Prvim korpusom Armije RBiH. Na kraju, koautor je i Vahid Karavelić. Bivši oficir JNA koji se Patriotskoj ligi RBiH priključio tek februara 1992, već aprila ga je JNA zarobila, PL RBIH ga razmijenila, postao je komandant Prvog korpusa augusta 1993.godine kada je 90% bitaka ovog korpusa bila okončano. Šta su, zapravo, htjeli sa ovom lažnom historijom od 100.000KM!?
Prvih šezdeset stranica Monografije «rezervisano» je za «opštu situaciju u regiji Sarajevo».
Pogledom na Monografiju stvari su više nego jasne: izvršeno je prepisivanje činjenica iz do sada objavljenih radova, knjiga i jednog dijela, također, objavljenih dokumenata u kojem su nas «autori» obavijestili koliko je u Sarajevu bilo tenkova, topova, kasarni, jedinica JNA i sl.
Zanimljivo narednih 24 rezervisano je za, zapravo, glavnu temu Monografije – nastanak Prvog korpusa Armije Republike BiH.
Kako je moguće da tema knjige stane na 24 njene stranice, a da sve ostalo stane na ostalih 400 stranica koliko iznosi ova Monografija nije poznato. Nije poznato ni kako su «autori» uspijeli da u 24 stranicu «zbiju» sve odrede, bataljona, brigade, imena, prezimena, imovanja, smjenjivanja, ukrupnjavanja jedinica, strateška naređenja – odnosno sve ono čega, zapravo, u ovoj Monografiji nema izuzev 4-5 do pola skeniranih dokumenata koji u cjelosti nisu prikazani iz prostog razloga jer «autori» nisu potpisnici istih te bi se vidjelo da «autori», zapravo, nisu formirali Prvi korpus Armije Republike BiH već ga sa distance od 25 godina «analiziraju» za 100.000 i još koju hiljadu više KM.
Unutar monografije su zaobiđeni svi oni koji su, zaista, imali važnu ulogu u formiranju Prvog korpusa Armije Republike BiH. Prije svega to su ljudi koji su formirali odrede, bataljone, brigade, koji su dali okvir narastanju PRvog korpusa, njeno sistemsko uređenje, koji su kasnije izvršili postavljenja na komandne i druge dužnosti i koji su, poslije, najbolje među njima nagrađivali i pohvaljivali.
Imena Alije Izetbegovića i Sefera Halilovića gotovo su izbrisana iz ove lažne Monografije iako su ipravo njih dvojica, svojim potpisima, oformili Prvi korpus Armije Republike BiH – Halilović strukturalno, naređenjima, prijedlozima i zakonskim uređenjima, Izetbegović i ostali članovi Predsjedništva Republike BiH odobravanjem istih i donošenjem političkh odluka iz svojih nadležnosti. Ali to “autori” preskaču i u prvi plan stavljaju sami sebe i, naravno, Mustafu Hajrulahovića iz prostog razloga jer je mrtav pa kao takav ne škodi ostaloj “dvojici autora” koji su, zapravo, i platili državnim parama ovu Monografiju.
Zanimljivo da «autori» Monografije ne znaju, jer jednostavno oni to ne znaju, da se operacija za deblokadu Sarajeva, koju oni nazivaju «Koverta» ne zove tako, već se zvala «Sloboda» po službenim dokumentima, ali «autori» to jednostavno ne znaju.
Također, «autori» spominju i operaciju «Neretva 93» koja, također, nije postojala niti je ikada izvedena. Tek je bila nacrtana na karti, nikada isplanirana, nikada provedena, nikada odobrena. Ta operacija zvala se «Odbrana narodnih i prirodnih prava Vrdi 93» ali «autori», dakako, ni to ne znaju.
«Autori» su u svojoj Monografiji ponovo iskoristili priliku da se, kroz «Monografiju» obračunavaju sa mrtvim komandantima u ARBiH, da pridaju epitete izdajnika, pučista, da objavljuju bezbjedonosne dokumente koji su pisani u političke svrhe i u svrhe izvšrenja i zataškavanja političkih ubistava. Također, autori su «zaboravili» da citiraju pregrše naređenja i dokumenata, prisluškivanih razgovora kojima se slika o «odmetnutim komandantima», kojima «autori» toko rata nisu smjeli ni da priđu, drastično mijenja.
Za ovo “poglavlje” “autori” su potrošli gotovo 15 stranica a samo 8 stranica više su ostavili za poglavlje “borbena djestva Prvog korpusa tokom posljednje godine agresije”.
“Autori” nisu objasnili kako je u njihovoj komandi briutalno pretučen, a potom ubijen ispred komande Prvog korpusa, komandant Desete brdske brigade Prvog korpusa Armije RBiH, Mušan Topalović, iako su mu garantovali život i suđenje. “Autori” nisu objasnili ni činjenicu da je dio hrasničke teritorije i objekta D-B, tj. Tunela bio u funkciji velikog ratnog šverca, ali i ubistava na planini Igman, ali se autori nisu bavili likvidacijom Fadile Đoze, ranjavanjem Mirsada Ćatića niti su pomenuli pučističko i izdajničko djelovanje Jusufa Prazine kojeg u Monografiji nikako nema.
No, ni ovo nije sve.
“Autori” nisu objasnili zašto je tokom prve godine agresije na RBiH u Prvom korpusu Armije Republike BiH bilo oko 35% Srba i Hrvata, a zašto su agresiju okončali sa njih 1%. “Autori” nisu uspijeli da objasne gdje im je iz komande Prvog korpusa nestalo na desetine Srba i Hrvata tokom 1993. i 1994.godine. Također, “autori” nisu objasnili svrhu formiranja “muslimanskih” brigada u trenutku kada su oni Bošnjaci, niti su objasnili zašto se posljednja operacija Prvog korpusa Armije Republike BiH zove “Tekbir” a prva, recimo “Jug” iz čega se jasno vidi šta su uradili od Armije Republike BiH, vojske svih njenih građana.
Nisu se bavili ni oružanim stanje, odnosno kako se dogodilo to da su na početku agresije imali više uspijeha a manje oružja, a na kraju drastično obrnuto.
Na kraju, autori su na stotinjak stranica Monografija poredali imena poginulih i nagrađenih pripadnika Prvog korpusa. To je uobičajeni način da se laži i historijske neistine sakrijeu iza mrtvih ili najzaslužnijig boraca. Upravo to su uradili i «autori» čija je Monografija finansirana od strane SDA i, doduše, nekadašnjeg ministra SBB-a koji se u međuvremenu privukao SDA-u. Tako je «Grande koalicija» dobila svoju prvu, zajedničku knjigu neistina pisanu u političke svrhe, ali i u svrhu odbrane od pravih istina. Zato se inače i pišu knjige prepune laži.
Redakcijski komentar BNN
Šok za branioce: Monografiju Prvog korpusa ARBiH pisao KOS-ovac Muslimović!
Redakcija BNN-a prva je pisala o mračnoj pozadini Monografije Prvog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. Pored toga što u izradi ove Monografije postoje očite finansijske malvezracije, zbog kojih su Šefko Hodžić i Muhamed Smajić bili u sporu sa Institutom za istraživanje zločina, odnosno manufakturom Smaila Čekića koji godinama iz budžeta crpi ogroman novac za projekte.
Dokumenti nepobitno otkrivaju istinu o nastanku Monografije Prvog korpusa Armije Republike BiH. Prvi Tim za izradu Monografije bili su: Smail Čekić, Muhamed Smajić, Fikret Muslimović, Mesud Šadinlija i Šefko Hodžić. Radi se, zapravo, o SDA-ovom timu za retuširanje historije koji su djelovali preko “Udruženja za zaštitu tekovina borbe za BiH” u kojem su Muslimović i Hodžić sjedili, dugo uređivali tzv. “časopis” Korak koji je, opet, finansiran godinama iz budžeta, te putem kojeg su najgrublje vrijeđani prvoborci i upravo najzaslužniji branioci Republike BiH.
(Faksimil Izvještaja Instituta Smaila Čekića)
Potom su u Tim za izradu Monografije ubačeni Nedžad Ajnadžić, Selmo Cikotić i Zijad Rujanac (čijeg imena kao i imena Muhameda Smajića, na kraju nema na Monografiji), a kako je u njemu završio Vahid Karavelić, osim kao dio SDA-ove konjice za prekrajanje historije, nije poznato, ali je na kraju svoje ime potpisao na ovaj pamflet. Zanimljivo iako je uzeo pare, iako je potpisao ugovor, iako je radio na pisanju lažne Monografije, KOS-ovac Fikret Muslimović je sa korica knjige sklonio svoje ime, kako bi se sakrio, te kako branioci BiH, zapravo, ne bi shvatili da je autor knjige o braniocima Sarajeva čovjek koji je radio za agresorsko-četniči stranu, koji je batinao branioce BiH, tukao hodže, isljeđivao hafize i radio na rušenju nezavisnosti BiH.
Zanimljiv je i troškovnik Tima za izradu Monografije: njihove PTT usluge iznosile su 1.500 KM, njihov kancelariji materijal, kojeg inače imaju u Institutu, naplaćen je 3.000 KM, “usluge prevođenja”, iako se u Monografiji ništa nije prevodilo iznosile su 2.000KM dok su “usluge metodologa” plaćene 1.500 KM. Također, usluge “spoljnih saradnika”, bez navođenja ko su oni i šta su radili, iznosili su 10.000KM, dok je Tim za Monografiju ispostavio čak i račun za struju od 600,00 KM.
O Monografiji Prvog korpusa Armije RBiH već smo pisali i ukazali na čitav niz neistina, zaobilaženja, odnosno historijskih laži koje su “autori” iznijeli. S obzirom da je autor iste KOS-ovac Fikret Muslimović, KOS-ov oficir Nedžad Ajnadžić, te KOS-ov uhapšenik Vahid Karavelić, dogodilo se da su knjigu o braniocima Sarajeva, pisali, zapravo, špijuni i razmijenjeni oficiri JNA i KOS-a. Branioci su ogorčeni.
