-TopSLIDEBiHPolitikaUrednički kutak

Beskurac je nama demokratija

Beskurac je nama demokratija

Današnji GRAĐANI cijene talenat –  da se riječi koristi na načine koji im oduzimaju smisao.

“Da li je u stvari upravo ta činjenica – da o svemu odlučujemo demokratski, da o svim privrednim i društvenim pitanjima odlučuje država – pravi razlog što je toliko toga loše u našem društvu; da birokratija, miješanje države u sve, parazitizam, kriminal, korupcija, nezaposlenost, inflacija, loše obrazovanje i tako dalje, nisu posljedice manjka demokratije, već su zapravo rezultat viška demokratije; a ti problemi idu uz nacionalnu parlamentarnu demokratiju kao što su prazne prodavnice i trabanti išli uz komunizam?” – jedan od najpoznatijih evropskih libertarijanaca Frenk Karsten.

Većina ljudi još ne vidi da su problemi koje imamo, kao nezaposlenost, socijalne tenzije, visok javni dug, povezani sa demokratijom, sa demokratskim modelom, dinamikom i kolektivističkim principom ideje demokratije.

Prema više studija, građani nikad nisu manje vjerovali demokratski izabranim političarima nego danas. Duboko je ukorenjeno nepoverenje prema vlasti, političarima, elitama i međunarodnim organizacijama, koje izgleda smatraju da su iznad zakona. Mnogi gledaju u budućnost sa pesimizmom. Boje se da će njihovoj djeci biti lošije nego što je njima bilo.

Beskurac su „UPITNICI“ na evropskom putu, reforme reformskih reformi, raznorazne „giljotine propisa“, “agende” ili kako su se sve nazivali „strateški“ projekti za evropeizaciju BiH.

Ovdje se uvjek i iznova izmisli nova frazeološka parola za „prodavanje muda pod bubrege“, dok politički ublehaši isisavaju sve društvene vrijednosti i pljačkaju vlastiti narod.

Davno su mediji pisali da su japanci od govana napravili pljeskavicu – jestivu, a mi smo od govana napravili vlast i nadmašili Japance, i sami sebe.

Plitka pamet i hajvanska sklonost ka jaslama, od ovdašnjeg građanina je napravila automatizovanu mašinu za uzgajanje populističkih poltrona.

Doći će i taj dan, ali bojim se ne tako skoro, kada ćemo morati da razmislimo o oporavku od štete koju nam je nanijela savremena era demokratizacije politike. Strahujem da će doći čas kada ćemo, pojedinačno ili u grupama, odbacivati pojedine riječi jer im je oteta sposobnost da nešto znače.

Evo šta je Konfučije imao da kaže na tu temu:

„Ako jezik nije korektan, onda ono što se kaže nije ono što se misli; ako ono što se kaže nije ono što se misli, onda ono što treba da se uradi ostaje neurađeno; ako to ostane neurađeno, moral i umjetnost će propadati; ako pravda krene pogrešnim putem, ljudi će stajati naokolo u bespomoćnoj konfuziji. Stoga ne smije biti nikakve proizvoljnosti u onome što je izgovoreno. To je najvažnije.“

Prostor koji zaguđuju ovdašnji politički akteri je prostor naše zajedničke stvarnosti. Ljudi od pameti su krajem 20. vijeka potrošili dosta vremena dovodeći u pitanje sposobnost riječi da odražavaju činjenice, kao i postojanje samih objektivnih činjenica. Ima onih koji su, sa radošću ili stidom, primjetili vezu između ove postmoderne prakse i populističkih praksi post-istine i post-jezika. Mislim da to odražava jedan suštinski nesporazum, ili možda svjesnu namjeru.

Samouvjereni političari djeluju ubjedljvije, ali iza toga se najčešće krije manjak inteligencije. Nažalost, postoji nekoliko psiholoških mehanizama koji dovode do toga da očigledni idioti budu izabrani na najviše pozicije.

Dunning-Krugerov efekat otkriva da su manje inteligentni ljudi obično nevjerovatno samouvjereni. Za razliku od njih, inteligentniji ljudi to uopšte nisu. Samokritika je korisna metakognitivna vještina, ali ona podrazumijeva inteligenciju; ako je nemaš mnogo, nećeš smatrati da imaš neku manu ili da si neznalica, jer tehnički nemaš sposobnost da to misliš.

Tako da, ako želite samouvjerenu osobu da javno predstavlja vašu političku partiju, inteligentna osoba bi bila loš izbor iz više razloga. Međutim, ovo vam se može vratiti kao bumerang; studije pokazuju da, ako se pokaže da samouvjerena osoba nije u pravu/da laže, onda se ona smatra manje pouzdanom ili iskrenom od osobe koja nije samouvjerena. To može objasniti negativan imidž politike, koja je uglavnom skup samouvjerenih pojedinaca koji daju velika obećanja, koja nikada ne ispune.

Većina ljudi je sklona brojnim nesvjesnim predrasudama, stereotipima i preferira svoju “grupu”. Ništa od toga nije naročito logično i po pravilu nikad nije podržano argumentima i stvarnošću, ali ljudi zaista ne vole da im se kažu stvari koje ne žele da čuju. Ljudi su takođe veoma svjesni društvenog statusa; potrebno nam je da se osjećamo superiorni u odnosu na druge na neki način da bi održavali svoj osjećaj vrijednosti. Kao rezultat toga, neko ko je inteligentiji i ko govori komplikovane stvari koje sadrže neprijatne (iako tačne) činjenice neće se nikome svidjeti, dok neko ko je očigledno manje inteligentan ne ugrožava naš društveni status, pa ako još govori jednostavne stvari koje podržavaju naše predrasude i ako poriče neprijatne činjenice, tim bolje.

To je nezgodna situacija, ali čini se da ljudski um jednostavno tako radi. Naravno, ima tu još mnogo stvari koji ovdje nisu pomenute, ali da sam sve navodio, time bih cijelu stvar učinio još komplikovanijom, što se ljudima onda ne bi svidjelo.

M.H. – magazinplus.eu

Prvi puta objavljeno 2018.

Slika ima prazan alternativni atribut; njen naziv fajla je kurcu_sviri.jpg
Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close