Do sada se smatralo da su se evolucijski putevi čovjekolikih majmuna i praljudi razdvojili u Africi prije šest do sedam milijuna godina. Najnovija istraživanja tu tezu dovode pod znak pitanja.
Moguće je da su se razvojni putevi čovjeka i čovjekolikih majmuna razdvojili nekoliko stotina tisuća godina ranije nego što to tvrdi aktualna teorija. Osim toga, čini se da je do tog procesa došlo na drugom mjestu – u Europi, na području istočnog Sredozemlja, a ne kao što se do sada vjerovalo, u Africi. Tu tezu u svakom slučaju postavlja istraživački tim okupljen oko Madelaine Böhme iz Senckenberg Centra za evoluciju čovjeka i paleolitika (HEP) u Tübingenu, te profesora Nikolaja Spasova iz bugarske Akademije znanosti. Znanstvenici su iznova najmodernijim istraživačkim metodama analizirali dva već otprije poznata fosila, te navode kako oni pripadaju prvim praljudima.
Tim okupljen oko Madelaine Böhme iz Senckenberg Centra za evoluciju čovjeka i paleolitika u Tübingenu dolazi do novih dokaza
Današnje čimpanze su najbliži majmunski srodnici Homo sapiensa. No, gdje je živio posljednji zajednički predak, te kada i gdje je došlo do razvoja prvog pračovjeka nije definitivno razriješeno pitanje. Većina stučnjaka smatra kako je do razdvajanja evolucijskih linija došlo prije pet do sedam milijuna godina u Africi. Prema teoriji koju je 1994. formulirao francuski antropolog Yves Coppens, promjena klime u istočnoj Africi je imala ključnu ulogu u tom procesu.
Dvije studije u čijoj su izradi sudjelovali znanstvenici iz Njemačke, Bugarske, Grčke, Kanade, Francuske i Australije skiciraju sada jedan sasvim drugačiji scenarij.
Zubni korijen kao dokaz
Tim okupljen oko Madelaine Böhme je analizirao dva fosila homonida Graecopithecus freybergi. Radi se o zubu pronađenom u Bugarskoj, te o jednom dijelu čeljusti pronađenom u Grčkoj. Uz pomoć kompjuterske tomografije, znanstvenici su vizualizirali unutrašnju strukturu fosila, te pokazali da su korijeni pronađenog zuba većim dijelom međusobno srasli. “Dok veliki čovjekoliki majmuni u pravilu imaju dva ili tri korijena, koji su međusobno razdijeljeni, ovi su korijeni djelomice srasli – što je karakteristično za modernog čovjeka, jednako kao i za pračovjeka poput Ardipitecusa ili Australopitecusa”, kaže Jochen Fuss, jedan od znanstvenika iz Tübingena koji su radili na studiji.
Analiziran je zub pronađen u Bugarskoj i dio čeljusti pronađen u Grčkoj
Iste rezultate je donijela i nova analiza čeljusti Graecopithecusa freybergi.”Ovo pokazuje da se radi o tek otkrivenoj vrsti prelaznog oblika između čovjekolikog majmuna i pračovjeka – što je do ovog trenutka bilo poznato samo iz Afrike”, navodi Fuss. Uz to je ova vrsta više stotina tisuća godina starija od do sada poznatih afričkih prapredaka ljudi.
Vatra, trava i voda
Preko analize sedimenata iz kojih su fasili izvađeni, znanstvenici su čeljust datirali na starost između 7,24 i 7,175 milijuna godina. Time su ti fosili stariji od najstarijih poznatih fosila Sahelantropusa iz Afrike, čija se starost procjenjuje na šest do sedam milijuna godina. Znanstvenici na osnovu te činjenice zaključuju da je vjerovatno do odvajanja evolucijskih tokova praljudi i čimpanzi došlo ranije nego što se to mislilo, i to ne u Africi, već na području Balkana.
Oni pritom i dalje ostaju uz tezu kako je uzrok tog odvajanja bila promjena klime. Neki tragovi biljaka u sedimentima fosila ukazuju na to da se i na području Europe u to vrijeme širila neka vrsta pustinjske savane, slična nekim današnjim subsaharskim predijelima, primjerice u Maliju. “U tu se sliku uklapaju i fosilni nalazi predaka današnjih žirafa, gazela, antilopa i nosoroga u blizini nalazišta Graecopitecusa”, objašnjava Nikolaj Spasov, član bugarske Akademije znanosti.
Dva članka u kojima se predstavljaju ova najnovija istraživanja o podrijetlu čovjeka objavljena su u međunarodnom časopisu PLOS ONE.
- DW.DE
- Autor Zoran Arbutina
