Zidaneov uzor. Jedan od najvećih španera s ovih prostora. Tipični Mostarac koji igra za raju i zanemaruje taktiku. Omiljen u kafanama, cijenjen na terenu, podcijenjen kao trener. Utjelovljenje mostarskog načina života – nedisciplina, ali besprijekorni talent.
Epiteta, kojima bi se moglo opisati Baku Sliškovića, ima mnogo. Ovisno o tome volite li ga ili ne, reći ćete da je legenda ili kockar, mađioničar ili trenerski laik, ali jedno mu nitko ovaj put ne može uzeti – prvu trenersku titulu i to baš pod Bijelom Brijegom, tamo gdje je sve počelo sredinom sedamdesetih kada je predvodio sjajnu Veležovu generaciju.
Bio je uvijek kozmopolit. Započeo je prve nogometne korake u Veležu, iz kornera zabijao u Splitu, oduševljavao mladog Zizoua u Marseilleu, a onda po godinu-dvije odradio u francuskoj, talijanskoj i hrvatskoj ligi te na koncu u svom Zrinjskom.
Bio je rado viđen gost i na Veležovim večerama gdje se nije libio stavit šal oko vrata. Bio je prvi simbol ravnopravnosti u bosanskohercegovačkom nogometu – onaj kojeg vole i ovi, ali i oni. I naravno, uvijek će mu netko naći neku zamjerku, ali nitko nije odolio njegovom šarmu, jednostavnosti, lucidnosti i mostarskom karakteru koji ga je krasio kako u igračkim danima, tako i sada u trenerskim. Čini se da bi Baka bio utjelovljenje najboljeg političara u Bosni i Hercegovini. Cijeni svoje, ali omiljen kod svih. Nikome ne uzima, samo katkad sebi – kad ga ne ide.
U rezultatskom smislu, trenerski nije postigao Bog zna što, ali je u pozadini odradio nešto za što ne postoji bodovna ili mjerna ljestvica. Nepravedno mu je oduzeta titula prvaka s Hajdukom kojeg je samo nekoliko kola do kraja dogurao do naslova prvaka da bi bio smijenjen, iz razloga poznatih samo splitskoj upravi. Bosnu i Hercegovinu je postavio na svjetsku nogometnu scenu, ali je falilo ono nešto.
Tražio se po svijetu, i evo ga opet tu. U 2017. godini kao spasitelj dolazi izvući Zrinjski iz igračke i moralne krize: „Nisi mangup ako se napiješ večer prije i zakasniš na trening. Mangup si kad daš gol i proslaviš pred Robijašima“, jedna je od rečenica koja je naznačila smjer Zrinjskog do kraja sezone.
Igra Zrinjskog je bila bolja. Kohezija u momčadi sve veća, ali opet je sve nekako visilo u zraku. Bio je potreban onaj faktor koji mnogo puta odlučuje u životu, a upravo Baka to zna možda i ponajbolje. Sreća. To kockari najbolje znaju. Bila je ovo pokerska partija u kojoj je Baka čekao sa strane dok su drugi povlačili krive poteze.
Sa Zrinjskim se nije kockao. Odigrao je pametnu i mudru partiju s mostarskim šampionom. Unatoč velikim emocijama, bio je hladne glave. Nekarakteristično za Baku. Nije slušao druge i gazio je dalje. Stavio je sve na crvenu lentu, ali ovaj put promišljeno – i dobio. To je mostarski stil života. Često gubiš svoje, ali kad dobiješ – dobiješ za sve. Za raju.
herzegovina.in
