Svi smo čuli za nevjerovatne, hrabre ljude, avanturističkog duha koji za male pare uživaju putujući po svijetu. Čuli smo i za raznorazne servise koji nude usluge takvim putnicima i čine te njihove avanture manje ludima i opasnima. Često čitamo o profilima ljudi koji na taj način stvaraju nesvakidašnje uspomene, ali smo u fazonu „nema toga kod nas“.
Armen Tatarević je dvadesetpetogodišnji Zeničanin. Svjetski putnik je, otprilike, godinu dana. Uspio je obići skoro cijelu Evropu, Indiju i Himalaje, Dominikansku Republiku, Brazil, Boliviju i Peru. Zaposlen je i svojim radom finansira svoje avanture.
Armenov Facebook profil je bilo svojevrsno otkriće. U svojim postovima prepričava svoje zgode i nezgode, još u toku samog putovanja. Nije mnogo fokusiran na priču o samom sebi. Zato nas je zanimalo ko je, zapravo, Armen Tatarević?
“Već deset minuta smišljam odgovor na ovo pitanje. Zapravo je najteže opisati samog sebe, a da ne bude pretenciozno ili preskromno. Ali hajde, da pokušamo ukratko: sebe predstavljam kao putnika neobičnog imena, koji avanturu stavlja na prvo mjesto. Teško izdržim u monotoniji više od nekoliko dana i taj neutaživi osjećaj daljine me stalno tjera dalje. U mnogim aspektima je to loše, ali ja sam ponosan na svoj životni put, jer kakav god da je, svjesno sam ga izabrao i baš takav kakav je, zaista je prelijep”, kaže Armen ukratko o sebi.
Rijetko nailazimo na mlade Bosance i Hercegovce koji su, zaista, zadovoljni sobom i svojim životom. Armen je jedan od njih i vjerovatno je zato u mogućnosti da isti taj život živi punim plućima. Kao osoba sa već bogatim iskustvom na putovanjima, naš sagovornik je prava osoba da svim mladim ljudima željnim avanture objasni kako da to izvedu. Slodobno se vodite njegovim primjerom:
“Kada pravim budžet za određeno putovanje, uvijek nastojim minimizirati troškove tri faktora: prijevoz, smještaj i hrana. Ukoliko to troje svedem na neki prihvatljivi nivo, ostaje mi više novca za avanturističke izlete i za ono što se zaista pamti. Jeftine avio karte „hvatam“ preko interneta, pa sam tako povratnu kartu iz Italije za Brazil platio 206€. Za smještaj često koristim couchsurfing, što podrazumijeva spavanje u domu lokalca s kojim provodite određeno vrijeme. Često lokalac ugosti više putnika istovremeno, pa to bude super iskustvo i upoznavanje ljudi iz cijelog svijeta. Što se tiče hrane, zaobilazim restorane u centrima, gradova jer su oni stvoreni samo za turiste, preskupi i najčešće ne opravdaju očekivanja. Hranim se u lokalnim restoranima, sa nasmijanim lokalcima kojima je drago kada jedete baš u njihovom malom, porodičnom restoranu. U Boliviji, na primjer, bogat ručak u takvom restoranu platio sam 1,5$. Većina aktivnosti sa agencijama su, također, namijenjene za turiste koji su ili nesnalažljivi ili previše lijeni da pokušaju napraviti nešto na svoju ruku. Često jednostavno googlanje aktivnosti i destinacije koja vas zanima može da vam uštedi mnogo novca. Umjesto da platite agenciji da vam bukira putovanje, zašto to ne biste učinili sami?”
Možda je Armenova diploma iz ekonomske struke „krivac“ za ovako dobro baratanje troškovima ili je, pak prirodno snalažljiv. Sigurno je da mu u tome, na indirektan način, pomažu i susretljivi lokalci na njegovim destinacijama, ali i saputnici s kojima dijeli svoju svakodnevnicu kada putuje. Nekada putuje sam, a nekada u društvu. Kaže da obje varijante imaju i svoje prednosti i mane. Kad putuje sam, primoran je da upoznaje druge ljude, razvija jezičke vještine i upoznaje samog sebe na potpuno drugačiji način.
“Putovati sam ne znači biti usamljen. Putovati sam znači otvoriti sebe prema svijetu i upijati sve sto život donosi. Kada autostopam satima na autoputu u Portugalu, spavam pod promrzlim nebom u Italiji ili dok se vozim u lokalnim busevima po Boliviji, upoznajem svoje limite, mogućnosti, snalažljivost i ljubav prema životu”, objašnjava naš svjetski putnik prednosti solo putovanja i nastavlja o ovom drugom načinu, putovanju u paru: “Putovati s nekim znači dijeliti apsolutno sve s tom osobom tokom dužeg vremenskog perioda. Nekada ne možete gledati ni samog sebe, a kamoli drugu osobu svaki dan, tokom mjesec dana. Da bi to bilo moguće, morate biti dobri prijatelji, imati iste želje i biti nagodni. Kompromis i popuštanje su ključni za dobru atmosferu. Putovao sam kroz cijelu Indiju sa prijateljem iz Srbije. Proveli smo 45 dana na izuzetno zahtjevnom putovanju, sa mnogo izazova i prepreka. Nevjerovatna činjenica je da se nismo ni jednom porječkali i rado bih ponovio takvo putovanje. No, takvog putnog partnera je teško pronaći.”
Zanimljiv nam je bio izbor destinacija koje je posjetio. Ispričao nam je da izbor destinacije zavisi od ponuda na koje nailazi na internetu. Kada je naišao na ponudu za povratnu kartu od 300€ do daleke Indije, jasno je bilo da će putovati baš tamo. Za iste pare je otputovao i u Dominikansku Republiku. Iz njegovog iskustva, ovako jeftini letovi nikada ne idu iz Sarajeva, pa do Venecije, Beča, Milana i drugih europskih gradova ide jeftinim prevozom, kao što su flixbus ili megabus, odakle leti dalje.
“Mene zanima cijeli svijet i ukoliko iskoči ponuda za Zambiju, vrlo rado će to biti moja naredna destinacija”, kaže ovaj duhoviti plavokosi momak.
Nismo mogli odoljeti, a da mu ne postavimo i kliše-pitanje, koja mu je omiljena destinacija koju je posjetio i koja je ostavila poseban utisak na njega?
“Teško je, uopće izdvojiti neke posebne destinacije. U svaku sam se zaljubio na svojstven način. Veličanstveni Himalaji, guste džungle Amazona, nevjerovatni Taj Mahal, misteriozni Machu Picchu, nasmijani ljudi Dominikanske Republike, sve ima svoje posebne čari. S druge strane, ne mogu izdvojiti niti jedno ružno sjećanje. Jedino mi se bilo teško privići na indijski način života. Kulturni skok je prevelik i neke stvari koje vidite na ulici je, jednostavno, teško shvatiti. Siromaštvo poprima totalno novo značenje i mogu reći da je Indija ostavila najsnažniji utisak na mene”, odgovorio nam je.
Armen je trenutno u Južnoj Americi, istražuje Boliviju i Peru. Zanimalo nas je kroz kakve situacije prolazi sa latinosima. Kaže da je pravio hamburgere od avokada s internacionalnom ekipom u hostelu u Cuscu, drevnom gradu Inka. Ali ono što je ispričao o prolasku najopasnijom cestom na svijetu će, bar na trenutak, svakoga potaknuti da poželi da obuče Armenove cipele.
“Prije par dana sam se biciklom spuštao niz najopasniju cestu na svijetu, Stazu Smrti u Boliviji. To je bilo apsolutno najbolje iskustvo u mom životu. Spuštate se sa 4000 metara nadmorske visine niz 3 metra širok makadam, a pored vas je provalija od 300 metara. Adrenalin se opisati ne može. Malo ko preživi ovu avanturu bez pada, pa tako nisam ni ja. Još uvijek me rame boli od prostiranja po kamenju, ali na svu sreću sam prošao samo sa dobrom pričom”.
Razgovarali smo preko Facebooka, u pauzama između Armenovih avanturističkih poduhvata. Željeli smo ga pitati još mnogo toga. Sa svakom njegovom rečenicom, htjeli smo saznati još novih detalja za vas. Umjesto toga, pustili smo ga da istražuje Boliviju i Peru i dogovorili druženje na Radio Kameleonu, po njegovom povratku u BiH.
“Sam izgovor da se nema para za putovanje je upravo to, izgovor. Prošle godine sam otišao autostopom od BiH do Portugala i volontirao na pojedinim mjestima za smještaj i hranu. Putovao sam preko mjesec dana kroz nekoliko evropskih država, a potrošio ukupno 300 KM. Više u BiH potroši većina mladih na kafu i cigarete. Nemojte se ograničavati ljudima, slušati okolinu i čekati druge. Stisnite zube, skupite hrabrost i ne razmišljajte previše. Samo se otisnite. Brod u luci je siguran, ali da li mu je to i namjena? Sve koje zanima više informacija o jeftinim kartama, volontiranju i putovanju, kao i savjeti za određene destinacije, mogu mi se slobodno javiti putem Facebooka. Rado ću pomoći svima koji žele učiniti prvi korak, jer od njega kreću sve velike priče”, poručuje Tatarević svim mladim ljudima koji žele putovati, a nemaju mogućnosti da plate skupe hotele, avionske karte, turističke aranžmane.
Piše : Damira Ibranović / radiokameleon.ba
