Ali Lafcioglu tako postaje prva žrtva Erdoganovog režima u Bosni a Ivo Komšić prvi političar koji je na mala vrata uveo Erdoganove sankcije u tu tursku provinciju
More Ali, ne ori umova/ more Ivo, ne gazi oranja – mogla bi glasiti parafraza čuvenih stihova iz narodne epske pjesme: More Marko, ne ori drumova/ more Turci, ne gaz'te oranja.
Radi se o Aliju Lafciogluu, profesoru matematike u Sarajevo koledžu koji pripada Bosna Sema obrazovnim institucijama. O njemu sam pisao i ovdje. Ivo je Komšić, gradonačelnik Sarajeva.
Ali je pomogao u stvaranju na desetine briljantnih matematičkih umova kroz svoj profesorski rad, a u Bosni je otkad je tu i Bosna Sema, od 1997. Odškolovao je 16 generacija. Zbog njegovog angažmana, iz Bosna Seme su ga predložili za Plaketu Grada Sarajeva koju, između ostalih nagrada, Grad Sarajevo dodjeljuje za uspjeh na nekoliko polja djelovanja, uključujući i obrazovanje.
Salem Malikić, Harun Hindija, Neira Kurtović, Zlatko Salko Lagumdžija, Amar Kurić, Adisa Bolić neki su od bivših učenika Bosna Sema institucija čiji su uspjesi iz matematike vidljivi kroz nagrade i pohvale donesene s Mediteranskog matematičkog takmičenja, Balkanske matematičke olimpijade, Balkanske matematičke juniorske olimpijade, Evropskog matematičkog kupa i Međunarodne matematičke olimpijade. A bilo je medalja i iz fizike. Sve ukupno 36. Osim kao predavač, Ali je pomagao nadarenim učenicima tako što je nalazio i sponzore za njihova putovanja na takmičenja ukoliko nisu bili u stanju da sami to plate. Učestvovao je i u organizaciji ljetnih matematičkih kampova koji se svake godine održavaju u sklopu Bosna Sema institucija.
Gradsko vijeće Grada Sarajeva uvažilo je njegov trud i usvojilo prijedlog Odluke o dodjeli Plakete Aliju 26. oktobra. Ivo Komšić, međutim, zatražio je da Vijeće preispita odluku iz straha da se ne naruše odnosi između Sarajeva i bratskih gradova u Turskoj. Razlog je više smješniji od svih Ivinih padova, uključujući i onaj u kuglani novootvorenog SCC-a: ničim dokazana sumnja da su Bosna Sema institucije vlasništvo Fethulaha Gulena, glavnog Erdoganovog osumnjičenika za državni udar u Turskoj. Nit Erdogan ima dokaze da je Gulen kriv za državni udar nit Ivo ima dokaz da su Bosna Sema institucije Gulenove, no to mu ne zasmeta da ponizi Alija oduzevši mu Plaketu. Jedino što je Komšić imao jest pismo od gradonačelnika Istanbula, nevezano za konkretan slučaj. Ustvari, pitanje je šta je zaista sadržaj tog pisma jer ga Komšić u cijelosti nije proslijedio ni Gradskom vijeću ni javnosti. Proslijedio je samo svoju parafrazu dijela tog pisma: “Naime, u pismu gradonačelnika Istanbula iz jula 2016. godine navodi se da se zloupotrebljavaju dobre namjere dijaloga i mira u obrazovnim i kulturnim institucijama, a koje bi se mogle na bilo koji način povezati s pokušajem državnog udara u Republici Turskoj 15. jula 2016. godine. Uvažavajući pismo Gradonačelnika Istanbula, kao i tradicionalno prijateljske odnose dvije zemlje, tražim preispitivanje navedene Odluke Gradskog vijeća Grada Sarajeva, u cilju kontinuiteta dobre saradnje i unaprjeđenja prijateljskih odnosa.”
To je Gradskom vijeću bilo dovoljno da povuče Odluku i tako indirektno Lafcioglua osumnjiči za umiješanost u državni udar u Turskoj a samim tim mrlju baci i na cijelu instituciju u kojoj radi, uključujući i mlade napredne matematičare.
Lafcioglu tako postaje prva žrtva Erdoganovog režima u Bosni a Ivo Komšić prvi političar koji je na mala vrata uveo Erdoganove sankcije u tu tursku provinciju. Poturica gori od Turčina, reklo bi se, što hrvatski jezički leksikon objašnjava ovako: „gori je onaj koji pristane uz koga od onoga uz koga je pristao.“
Uz šta je pristao, rekla je jučer nekolicina bh. intelektualaca u protestnom pismu protiv oduzimanja Plakete Lafciogluu: „Do sada je zbog sumnje da su bili povezani sa pučistima otpušteno ili suspendovano više od 100.000 ljudi u javnim službama, policiji, sudovima, prosvjetnim i kulturnim institucijama. Samo je u sudovima uklonjeno 2.745 sudija, a u toku je potraga za oko 140 sudija kasacionih sudova širom Turske. Dužnosti je razrješeno 10 članova Visokog sudskog vijeća, privedan je jedan sudija Ustavnog suda. Besprizorni atak na akademske, umjetničke, novinarske i druge slobode samo je dobio na dinamici neuspjelim državnim udarom. Uhapšena je gotovo kompletna redakcija na čelu sa urednicima opozicijskog lista „Džumhurijet“; uhapšeno je 9 zastupnika u Parlamentu Turske kao i dva čelnika Narodne demokratske stranke koja u Turskoj štiti interese Kurda. U ovom antidemokratskom cunamiju turske vlasti su zabranile rad više od 370 kulturnih institucija povezanih sa kurdskom nacionalnom manjinom, a među njima i Kurdsko društvo pisaca, Kurdski PEN je početkom godine uništen. Asli Erdogan, jedna od najpoznatijih turskih književnica je u zatvoru iako su njene knjige prevedene na 17 jezika. Zatvoreno je 180 medijskih kanala, a 148 urednika našlo se iza rešetaka.“ Više ovdje.
Nešto prije oduzimanja Plakete, Alijevi bivši učenici su svom profesoru uputili pismo podrške. Radilo se o bivšim predstavnicima Bosne i Hercegovine na svjetskim olimpijadama iz matematike i fizike i osvajačima preko trideset međunarodnih medalja, nosiocima priznanja Zlatna značka Univerziteta u Sarajevu, postdoktorskim istraživačima, doktorskim i master studentima na prestižnim svjetskim univerzitetima te asistentima na Univerzitetu u Sarajevu. To nije pokolebalo ulizice iz gradske uprave da oduzmu plaketu, pa neće ni protestno pismo uticati da je vrate.
Razloga zašto Aliju neće vratiti Plaketu najmanje je dva. Jedan ilustrira prijem u turskoj ambasadi samo par dana poslije oduzimanja Plakete Lafciogluu na kojem je prisustvovala federalna ministrica obrazovanja Elvira Dilberović. Na toj svečanosti, kako stoji u vijesti, „bh. školama u kojima se izučava turski jezik kao izborni predmet donirana je školska oprema u vidu 150 pametnih tabli, 300 projektora, 500 bijelih tabli i drugih pomagala čija ukupna vrijednost iznosi oko milion dolara.“ A ministrica je izjavila sljedeće: “Danas je svečana dodjela izuzetno vrijedne školske opreme i učila. Ta oprema će poslužiti svim učenicima da steknu nova znanja uz primjenu savremene tehnologije. Ovo je iskaz dobronamjernosti, ljubavi turskog naroda, ovo je skupio turski narod, 13 šlepera. Mi u BiH moramo biti poučeni događajima koji su vrlo bolno ranili prijateljsku Tursku 15. jula i učiti na onom što se dogodilo njima da ne ne desi nama”, podsjetila je ministrica Dilberović.“ Alijeva Plaketa, svi uspjesi njegovih učenika, satrani su s ovih 13 šlepera. A time je pokazano da „učimo“ iz turskog iskustva, jer afirmišemo li Lafcioglua, desit će nam se što i Turskoj. Prenisko ulizivanje za milion dolara, ali tim bolje za Tursku. Što se niže spustiš, teže ćeš se uzdići i duže ostati provodnik turskih imperijalističkih težnji u BiH.
Drugi razlog zašto se ništa neće desiti je taj što ističe mandat gradonačelniku, ali i vijećnicima. Sluganstvom treba probati osigurati bolje mjesto u političkoj hijerarhiji. Špekulira se imenom novog gradonačelnika. Emir Zlatar iz SDP-a rekao je da bi gradonačelnik trebao biti Srbin, jer od kraja rata takvog nije bilo te da bi to bio dobar odgovor Dodiku na velikosrpske tendencije: „Cijenimo da bi izbor kandidata srpske nacionalnosti za gradonačelnika Grada Sarajeva bio pokazatelj da se može odgovoriti na negativne tendencije koje dolaze iz Republike Srpske“, rekao je Zlatar. Na stranu sad što ni na simboličkom planu više ne igra ništa nebošnjak na čelu Grada Sarajeva. Popis je dokazao da multietničnosti u Sarajevu nema. Srbin na čelu Sarajeva, kao i Bošnjak na čelu Banja Luke je ona lasta što ne čini proljeće. Međutim, ko god bude, pa taman i Srbin, on će prije svega morati biti Turčin, i to po Erdoganovoj mjeri. I to je svakako vjetar u jedra Dodiku.
Osim toga, to je i erdoanizacija Bošnjaka. Ima jedan klip na Youtubeu iz 2010: Na maturskoj večeri profesori iz Bosna Sema institucija recituju pjesmu Nedžada Ibrišimovića. Njih nekolicina, svak po strofu. Alija je zapala ona zadnja u kojoj treba oprati noge u rijekama, jer Bosna je ćilimom zastrta. Ima u tom recitovanju truda da se publici – koja se u klipu ne vidi, a za pretpostaviti je da se radi o đacima jer o maturskoj večeri je riječ – naglase oni momenti bitni nacionalno o(ne)sviještenim Bošnjacima. Da im se dodvore, da kažu kako dijele iste slike i mitove. Tugaljivo je to. Ne zbog recitacije, već zbog toga što Bošnjacima nisu potrebni oni koji su spremni biti kao oni. Bošnjacima su potrebni prije svega Turci, pravi pravcati, a to su oni stvoreni na sliku i priliku Erdogana. Tugaljivo je što to recitatori nisu znali. Šest godina je trebalo proći…
(Amer Tikveša, Prometej.ba)
