1945. – Stupila na snagu Povelja Ujedinjenih naroda potpisana u San Francisku na Konferenciji Ujedinjenih naroda o međunarodnim organizacijama.
Povelja Ujedinjenih nacija – pdf
UJEDINJENE NACIJE: PROBLEM NEDJELOTVORNOSTI
Piše: Hamdo Čamo
Nakon milionskih žrtava Prvog svjetskog rata i osnivanja Lige naroda, pored velikog doprinosa razvoju međunarodnog prava, Liga naroda nije uspjela u osnovi zbog koje je začeta – a to je da rat bude isključen kao sredstvo u rješavanju sukoba – neposredno nakon Drugog svjetskog rata, u drugom pokušaju, stvara se 24.10. 1945. godine organizacija Ujedninjenih nacija (UN).
UN danas sačinjavaju 193 članice. Sjedište UN-a se nalazi na međunarodnom području u New Yorku. Glavni uredi UN nalaze se u Ženevi, Najrobiju i Beču. Međunarodni sud pravde nalazi se u Hagu. Organizacija se finansira od dobrovoljnih priloga svojih članica. Glavni ciljevi UN-a između ostalog uključuju i održavanje međunarodnog mira i sigurnosti, promovisanje ljudskih prava, jačanje društvenog i ekonomskog razvoja, zaštita životne sredine, te pružanju visokih standarda humanitarne pomoći u slučajevima gladi, prirodnih katastrofa i oružanih sukoba.
Povelja Ujedinjenih nacija
“Mi, ujedinjeni narodi, odlučni smo sačuvati buduća pokoljenja od užasa rata, koji je dva puta u toku našeg života donio čovječanstvu neopisive patnje, i potvrditi vjeru u osnovna prava čovjeka, u dostojanstvo i vrijednost ljudske ličnosti, u ravnopravnost muškarca i žene, velikih i malih naroda. Odlučni smo stvoriti uvjete pod kojima bi se održali prava i poštivanje obaveza što nastaju iz ugovora i drugih izvora međunarodnog prava te raditi na postizanju društvenog napretka i boljih životnih uvjeta u sve većoj slobodi.”
Povelja Ujedinjenih nacija je potpisana 26. juna 1945. godine, u San Francisku, na kraju Konferencije Ujedinjenih naroda o međunarodnoj organizaciji, a stupio je na snagu 24. oktobra 1945. Statut Međunarodnog suda pravde sastavni je dio Povelje.
Povelja je promovisala osnovne ciljeve Ujedinjenih naroda: održanje međunarodnog mira i sigurnosti, razvijanje prijateljskih odnosa na temelju poštovanja ravnopravnosti i samoodređenja naroda te saradnju u rješavanju ekonomskih, socijalnih, kulturnih i humanitarnih teškoća. Ujedinjeni narodi će usklađivati djelatnost različitih naroda u ostvarivanju tih ciljeva. Ujedinjeni narodi su od Drugog svjetskog rata, bez obzira na svoju nesavršenost i neuspjehe mnogih pothvata, opravdali svoje postojanje i pokazali se nezamjenjivom inistitucijom međunarodne saradnje, očuvanja svjetskog mira i sigurnosti. Vijeće sigurnosti UN-a je najvažnije tijelo Ujedinjenih naroda.[1]
Krize uzrokuju nove krize
Periodično, iz deceniju u deceniju, ponavljaju se ista stanja i strahovi. Prije svega riječ je o strahovima za mir i socijalnu sigurnost. Međutim, sve više je slučajeva u kojima se ugroženost mira i socijalnim strahovima prikrivaju zapravo hegemonija (prevlast), vojna ili ekonomska dobit i napredak. U tu svrhu koriste se izazivanjem kriza i ratova, jer jedino tako, ratovima, prodajom naoružanja i pridobijanjem energetskih izvora, pojedine države svijeta mogu da održe stanje tehnološke, ekonomske i vojne prevlasti. Na putu svog vlastitog samoodržanja, pojedine države se uopće i ne obaziru na broj žrtava, ekološke katasrofe i katastrofe civilizacijskih razmjera, već tjerane vlastitim ciljevimai interesima, obilno se koriste osjećajima i religijom kao oruđem. U svojim planovima, da bi isti bili međunarodnim zakonom ostvarivi, pojedine države u pridobijanju glasova koriste se ljudskim slabostima, interesom, podjelom profita, kupovinom glasova, kriminalom, ucjenama i svim drugim mogućim načinima i bolestima od kojih boluju Ujedinjene nacije, održava se beskonačnost postojanja kriza koje uzrokuju druge krize u kojima se takve države osjećaju na svom terenu.
Genocid u Bosni i Hercegovini i Ruandi
Genocidi u Bosni i Hercegovini i Ruandi, koji su odnijeli milionske žrtve, dokaz su da su Ujedinjene nacije postale ono što je nekoć bila Liga naroda. Namjere država koje finansiraju Ujedinjene nacije, prikrivaju svoju nemoć birokratskim nedostacima i propustima. U trenucima kada im odgovara pokreću se inicijative – bilo da je riječ o propalim ili već osuđenim na propast, ali se pokreću – sve dok se ne ostvare stanja i omjeri povoljni po ishod koji ih vodi ostvarenju zacrtanih ciljeva. Posljednje što žrtve i članovi koji su preživjeli genocid trebaju i očekuju jeste izvinjenje Ujedinjenih nacija „za počinjene propuste u radu“. Sam čin izvinjenja Ujedinjenih nacija pokazuje da je i drugi pokušaj međunarodne zajednice – očuvanja mira i sprečavanja rata da se isti koristi kao sredstvo u rješavanju sukoba – opet propao.
Nedostatak interesa i novca, uvod u katastrofu
Ujedinjene nacije su organizacija koja ne može egzistirati samostalno, već ovisi od interesa i volje 193 države koje su njene članice. Među njima je pet stalnih država sa pravom veta, Kina, Sjedinjene Američke Države, Rusija, Velika Britanija, Francuska, čiji sukob interesa izaziva krize međunarodnih razmjera koje se osjete u svijetu.
I, pored svega, Ujedinjene nacije vode bitku na drugim područjima kao što je kontinuirana humanitarna pomoć gdje najiskusniji i najodlučniji padaju na ispitu jer nedostaje novca. Upravo to se dogodilo u Siriji. Ujedinjene nacije nisu pale samo zbog politike, već zbog humanitarne katastrofe. Zbog nedostatka novca, kojeg članice nisu bile u stanju da obezbijede, Ujedinjene nacije od kraja 2014 nisu bile u stanju i mogućnosti isporučivati dovoljno hrane za 1,7 miliona sirijskih izbjeglica u Libanonu.
„Prije godinu dana, Ujedinjene nacije postavile su “održive ciljeve razvoja”, koji uključuju ništa manje nego eliminaciju gladi i siromaštva do 2030. Od tada se nije čulo nešto više od međunarodne zajednice. Traje globalni sukob, a UN je nemoćan i do ove je spoznaje došlo u posljednje vrijeme sve više ljudi. Razlog tome je stalna eskalacija oružanih sukoba, posebno na Bliskom istoku. Ujedinjene nacije, osim pojedinačnih uspjeha u humanitarnoj pomoći, zaključivanju internacionalnih sporazuma, kao što je Pariški sporazum o klimi, u svojim naporima nisu uspjeli.
Trenutna godišnja koštanja Ujedinjenih nacija pokrivaju se obaveznih uplata od strane 193 članica UN koja iznose 20 procenata, dok ostalih 80 procenata u koje spadaju prilozi na dobrovoljnoj osnovi, koje Ujedinjene nacije moraju od svojih članica prosjačenjem izmoliti. Sistemu pripadaju glavno sjedište u Njujorku i Ženevi sa knap 40 specijalizovanih agencija, organizacija i stručnih odjela, do pokrića aktuelnih djelovanja snaga jačine 160.000 Plavih šljemova širom svijeta.“[2]
Očigledno je da neusklađenost mehanizama donošenja odluka ali i različitost interesa vode nedostatku novca, a nedostatak novca vodi u katastrofu. Bez novca, koji je neophodan u provođenju ciljeva, za rad, neometano funkcionisanje prije svega humanitarne pomoći, te operativno djelovanje Ujedinjih nacija isto nije moguće, čime se svaka priča završava.
Pitanje legitimnosti Ujedinjenih nacija
Osim rješavanja organizacijskih pitanja u kojima su sadržana pitanja finansija i snaga UN, prisutne su i mnoge druge refleksije od jasnih definicija zasnovanih na međunarodnom pravu, pa do legitimiteta na kojima se zasnivaju Ujedinjene nacije. Potreba redefinisanja pojmova samoodbrane, genocida, suvereniteta, bezbjednosti i terorizma;[3] nezavisnosti djelovanja Međunarodnog suda pravde; pitanje reforme i revizije Povelje UN; učešća Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), Međunarodne banke i Svjetske trgovačke organizacije (WTO); potreba temeljite reforme Savjeta bezbjednosti u skladu sa Poveljom i principina demokratije i regionalnosti; potreba zastupljenosti interesa muslimanskog svijeta u Savjetu bezbjednosti; jasno definisanje mjerila, stavova i vojne neefikasnosti postojećih snaga u kriznim područjima koje proizilaze iz nejasnih i nedefinisanih zadataka (primjer neefikasnosti snaga UN u Bosni i Hercegovini, u Srebrenici 1995.); pitanje korupcije koje nisu pošteđene ni Ujedinjene nacije; ali i sve one – nabrojene i nenabrojene – koje su zajedno uzrok opće slabosti, operativnosti i neefikasnosti Ujedinjenih nacija. Kako se pitanje volje i solidarnosti ne može reguliasati nijednim zakonom, i ovdje je hitno neophodno djelovanje među samim članicama. Jedan od najvećih problema Ujedinjih nacija, što je javna tajna, jeste sve očiglednija zavisnosti Ujedinjenih nacija od Sjedinjenih Američkih Država. Mišljenje javnosti je kap koja preljeva čašu, mada se svjetske sile poput SAD uopće ne osvrću na mišljenje javnosti – da su Ujedinjene nacije postale pokrovitelj lažnog legitimiteta političkih i vojnih intervencija Sjedinjenih Američkih Država koje provode širom svijeta. Najzorniji primjer je vojna intervencija Sjedinjenih Američkih Država u Iraku.
Reforma UN nema alternativu
Posljednja reforma Ujedinjenih nacija u okviru Savjeta bezbjednosti provedena je davne 1963. godine, od kada je u svijetu došlo do razumljivo krupnih promjena zbog kojih postoji neophodna i hitna potreba temeljnog prilagođavanja Ujedinjenih nacija. Više puta u konfliktnim situacijama Ujedinjene nacije su opravdale neophodnost postojanja jedne ovakve organizacije kao što je ona sama. Na žalost, obećanja data u preaumbuli Povelje nisu ispunjena čime Ujedinjene nacije nisu mogle ispuniti obećanja data svijetu i novim generacijama, čime su iznevjerile njihovo povjerenje. Prema Povelji Ujedinjenih nacija ciljevi ove organizacije bilo je održavanje međunarodnog mira i bezbjednosti te preduzimanje efikasnih mjera Ujedinjenih nacija, radi sprečavanja i suzbijanja agresije, ugrožavanja mira, rješavanjem konflikata mirnim sredstvima, u skladu sa načelima pravde i međunarodnog prava. Prema Povelji Ujedinjene nacije su obećale prosperitetnu budućnost, društveni napredak i bolje životne uvjete u daleko većoj slobodi. Pa i ovdje, sa žalošću moramo potvrditi da su Ujedinjene nacije i ovo obećanje iznevjerile, što baca sjenu na rad, obećanja i međusobne odnose svjetskih nacija na fonu između i unutar sebe.
Kako objasniti stanje sve teže stanje na međunarodnoj sceni zbog kojih obećani ciljevi ne mogu da se provedu u djelo. U novije vrijeme pojavom u svijetu sve militantnijeg terorizma, svjedoci smo ugroženosti sloboda, sigurnosti i društvenog napretka. Postojanje konflikta na Bliskom Istoku više od pedeset godina, vojne ugroženosti Palestine, ugrožavanja života, prava i sloboda djece i odraslih, izvor su mnogih drugih konflikata širom svijeta koji ne doprinose održanju međunarodnog mira i bezbjednosti. Potpisnici Povelje su se saglasili i obavezali da postoji potreba održanja mira, međutim, pojedine članice UN sputavanjem volje međunarodne zajednice u prevaziđenom sitemu glasanja kao i ne pridržavanjem Povelje u pitanje dovode svoje članstvo, a pojedine članice su po protokolu već davno trebale biti isključene iz UN.
Već davno neophodne reforme Ujedinjenih nacija ukazuju na organizacione probleme unutar ove međunarodne organizacije pri čemu se u prvom planu izdvajaju dvije najznačajnije alternative: Prva je je reforma poreza UN širom svijeta, koju je moguće postići odgovarajućim paritetom prema broju stanovnika i bruto socijalnom produktu članica UN. Drugu predstavlja osnivanje samostalnih snaga UN. Osnivanjem snagaPlavih šljemova kao vojnih ili policijskih trupa, nezavisnih od nacionalnih saveza, iste bi mogle djelovati u okviru aktivnosti Ujedinjenih nacija čime se povećava njena moć djelovanja i vjerodostojnost u provođenju političkih argumenata u kriznim područjima. Time bi se efikasnije mogli u budućnosti spriječiti genocidi poput onih u Ruandi ili Bosni i Hercegovini. Inače će se takvi slučajevi opet ponoviti.
15.09.2016
BIBLIOGRAFIJA
[1] Slobodna enciklopedija, Wikipedia, https://bs.wikipedia.org/wiki/Ujedinjene_nacije
[2] Andreas Zumach, “Globales Chaos Machtlose UNO – ist die Weltorganisation überflüssig geworden?”, Rotpunkt Verlag Zürich.
[3] Unutar UN-a u toku su pregovori o nacrtu sveobuhvatne Konvencije o terorizmu, koja treba da sadržava definiciju terorizma. Za više informacija o postupcima Ad Hoc Komiteta, koji je osnovala Generalna skupština rezolucijom 51/210, vidi <http://www.un.org/law/terrorism>.
hamdocamo.wordpress.com
