Ovdašnji političari i mediji – logikom prdca u tinjedžera: puste vjetar pa čekaju reakciju da vide ili osjete tko ih je primjetio (registrirao), pa se onda počnu sramiti, ustezati, smjehuljiti sa upaljenim “crvenim svjetlom”, pravdati i sami sebe demantirati.
I za divno čudo, nikome od nas vlastiti prdac ne smrdi, naprotiv ima neku vrstu sentimentalno ambijentalne ugode, dok u istom trenutku svakom drugom se od istog želudac prevrće.
Josip Pejaković je davno u jednoj od svojih monodrama kazao kako je najpametniji i najrahatniji u “hali”, dok obavlja veliku nuždu – da mu tada naupdnu sve kolosane ideje i da se u takvom ambijentu osjeća najcjelovitije.
Dugo nisam mogao shvatiti njegovu misao iz perspektive društvenih prilika, ali kada bolje sagledamo ovdašnje političke i medijske prilike – ta njegova priča poprima puno značenje, a nadasve smislenost.
Visoko, siguran sam u to, jeste simboličan primjer u svom mikroizdanju te sveukupne bijede balkanskih država u tranziciji.
Ovdje jedino glupost i politika imaju perspektivu.
Ovdašnje prilike bi se dale komparirati sa tinejdžerskom logikom promišljanja i djelovanja –preambicioznima, a kojima uvjek fali pameti i para: uvjek imaju daleko manje od onog što misle da imaju na raspolaganju u tu svrhu.
Plitko pamćenje i mentalna lijenost uvjek imaju za posljedicu da se “mjera pameti” sagledava kroz vlastitu iskustvenu prizmu i vlastito mišljenje. U traženju potvrde za vlastito viđenje stvari troše se neslućeni društveni potencijali, gube prilike, i trajno kompetentni i kvalifikovani ljudi – kadar.
Ako je politički diskurs Visokog to što radi nekolicina neartikulisanih vijećnika za koje ne znamo da li djeluju u lično ime ili partije koja im je dala legalitet – dok kao poslušni članovi partija glasaju za sve ono što će za par dana javno kritikovati u vlastito ime: predstavlja cinizam i licemjerstvo.
Isti takav učinak imaju društveni analitičari koji “na infuziji” klijentelističkih strasti kleveću ili u “zvijezde kuju” aktivizam i rezultate iz domena NVO sektora.
Principijelno gledano, niko nije na visini preuzetih obaveza.
Suštinska pitanja – temeljni problem ovog grada
Probaću, onako nasumice navesti nekoliko primjera – ilustracije radi:
Resort naselja u Visokom
– Konačno, na 38. sjednici Općinskog vijećaVisoko usvojeni su regulacioni planovi i neophodna legistrativa za investicijske projekte zvane “arapska naselja” – Resort naselja u Visokom.
Dok za isti postupak u susjednim općinama treba svega 24, najviše 48 sati – potencijalni investitori u Visokm to čekaju skoro ČETIRI godine.
Privredni čudotvorci
– Sa druge strane, sva visočka pamet će “do nebesa” glorifikovati klasični političko-privredni kriminal koji se odvija u sistemskim “off-shore zonama”.
“Ako ja otvorim u Sarajevu firmu i moja firma radi više od 50 posto usluga sa Evropom ja nemam kod vas poreza na dobit.”- Slovenac Rok Snežič doktor poreskog prava.
“Ja svima kažem da otvore firmu u Sarajevu. Sarajevo je kao Panama, još bolje. Otvorite firmu na nekoga ko je prijavljen u Federaciji, radite sa Evropom, dajete facture iz Sarajeva za Njemačku ili Austriju. Nema nijednog poreza na dobit firme. Neko vam samo podiže pare u Federaciji. To je bolje nego Panama, a Sarajevo je i mnogo bliže.”
Da li i kada je itko progovorio ili preispitao poslovanja kompanija koje nam rade po “bescarinskim zonama” ili koje se na sva zvona hvale poslovnom suradnjom sa inozemnim firmama (bratskim ili sestrinskim” registriranim širom svijeta.
“Što bi čovjek letio u Panamu i tamo tražio nekoga.Fino dođeš u Sarajevo i nađeš čovjeka iz Sarajeva koji je resident Federacije i gotova priča….
On putem banke samo navede da se radi o pozajmici i prebaci novac pravom vlasniku. On dobije pozajmicu na 20 godina sa kamatom od jedan posto. Nikakav problem.”
Javno pozivam sve zdravorazumne da u ovom trenutku promisle i probaju “naprvu” prepoznati takve “uspješne kompanije” koje posluju u Visokom. Siguran sam da će vam naumpasti barem nekoliko, ali jedna sigurno da.
I još toj i takvoj, a dok je ista otpuštala na stotine radnika, ovdašnja službena politika osiguravala je američka poticajna sredstva za zapošljavanje novih radnika. Mislim da se radilo o 100 novih radnih mjesta.
AS u rukavu – politika na pijedestalu
– U kockarskom žargonu AS je pojam najbolje karte – poteza.
Kako i Visoko, a i BiH imaju svojih privrednih “asova” – privrednih čarobnjaka koji svaku posrnulu kompaniju “preporođuju po hitnom postupku”, nameće se logično pitanje zašto se ti i takvi eksperti ne postave za premijere da nam i državu preporode. Prije će biti da se iza takvih projekata kriju neke druge stvari.
Povlašteni politički status, sitemski benefiti koji se kriju u formi “dobre volje” aktera u sitemu i “progledavnju kroz prste” – kolokvijalno kazano “snalažljivost” je njihovo umjeće, a isto je uvjetovano “političkom lojalnošću i klijentelističkom izdašnošću”.
Ekspanzija tih i takvih nema niti jedan ekonomski ili društveni parameter kroz koji se isčitava kontinuitet, ekonomska opravdanost, tržišne kompetncije ili bilo koji parameter komparativne naravi. Kako god da se sagledavju ti i takvi, a misleći u ovm trenutku na početak ekspanzionističkog pohoda, jedini saglediv i evidentan društveni faktor u njihovom uspjehu jeste, slučajne li podudarnosti, politički diskurs određene privredno-političke oligarhije.
Šta će nama Turci i Arapi
– Averzija prema islamskim investitorima, turskim projektima i slične gluposti.
Dok se sav “civilizirani” svijet utrkuje da se primakne islamskim investitorima, pa i turskim, u Visokom se profilira animozitet prema takvim projektima.
Prije neki dan čitam, naravno ne na bh-medijima, da svakodnevno u Iranu je 5 do 10 delegacija najvišeg nivoa zapadnoevropskih, američkih i afričkih zemalja, a sve sa ciljem da se pozicioniraju na tomšnjem tržištu ili animiraju investitore za vlastita tržišta.
Prijetnje Amerike da će moćnicima Saudijske Arabije stornirati imovinu po svijetu zbog navodnog terorizma, dobile su ekvivalentan odgovor – kraljevska porodica je poslala bedela da Obami pojasni da će u tom slućaju uslijediti rasprodaja američkih obveznica u iznosuod 720 milijardi dolara.
Ako neko misli da Merkelova i lideri EU čine usluguTurskoj, odnosno Erdoganu, grdno se vara.Turska privreda je odavno postal neovisna od MMF-ovih kredita i sličnih ucjenjivačkih politika.
Bolji poznavaoci globalnih prilika znaju da su najzaduženije zemlje svijeta Amerika, Njemačka i njima slične, te da vlastitu guzicu spašavaju ekstra profitom ostverenim u državama poput naše – kriznim gdje ucjenjivačkom politikom kolonijaziraju prirodna i društvena dobra. Našoj javnosti je promakla, nedavna infomracija da je Njemačka na grčkoj krizi profitirala 500 miliona eura.
M.H. – magazinplus.eu
