“Muzej javnih nabavki” je vašarski cirkus međunarodnih ublehaša i domaćih NVO debila.
Fabrikovanje korporativnog neoliberalizma kroz NVO s jedne strane, a sa druge sufinaciranje političkih oligarhija poreskim novcima zapadnoevropskih i svjetskih građana – nije ništa drugo no strateško uzgajanje stanja beznađa u kojemu je najbolje onima što su između tih procesa.
Pojednostavljeno kazano, to vam je kao kada bi “kurton” uživao u seksualnom odnosu, a ne akteri kojima je isti poslužio kao preventivno sredstvo.
U pravnom žargonu postoji supsidijarno pravo, supsidijarna odgovornost. Pojam potječe od latinske riječi supsidiarius, a u političkom smislu znači pomoćni – alternativa sa kojom se opravdava alokacija ovlasti između različitih razina vlasti i neposrednih aktera u društveno-političkom životu. Supsidijarnost je načelo prema kojemu odlučivanje o zajedničkim pitanjima mora biti preneseno na najniži mogući stupanj društvene organizacije.
Sijači magle, bolje reći ovdašnjeg društvenog haosa: međunarodni akteri i ovdašnji NVO sektor, svojim “radom” legitimiraju politički neoliberalizam u njegovom najbizarnijem – primordijalnom obliku, a samo iz jednog i jedinog razloga: vlastite nekompetentnosti.
Izložba s kojom se smucaju po bh. gradovima, dok u ovom trenutku ne preveniraju iste ili još gore vrste “Javnih nabavki” je priča za ovdašnje medije i društvene mreže.
Svaka vrsta analize, pa i površna, dovest će nas pred činjenicu da sa obje strane društvene zbilje jesu poreski lešinari, koji imaju samo jedan cilj, a to je da za vlastiti interes osiguraju što veći vlastiti upliv u poreske novce i društvena dobra.
Njihova briga o GRAĐANINU je “trinaesto prase” u hijerarhiji prioriteta. Fabrikovanje željenog privida stanja s kojim opravdavaju vlastitu bitnost i smislenost, prioritetan je i jednini cilj njihovog djelovanja.
NVO lideri, eksperti, analitičari i šta sve ne u jednoj osobi koncentriano, a sve to unosno unovčeno međunarodnim projektima i implementirano ovdašnjim koordinatorima projekata je klasičan primjer korporativnog klijentelizma sa svm osobnostima korupcije i kriminala, u nekim slučajevima daleko su gori od političkih primjera.
Priča o milijardama potrošenih donacija za BiH, da li je mogla biti realizirana bez ovih asistenata. A svi analtički pokazatelji kazuju da se radilo o preko 20 milijardi američkih dolara.
Kada je i koja NVO organizacija obznanila svoje budžete i primanja aktera u istima.
Pod sloganom “držite lopova” najveći se lopovi prikrivaju.
Priče za medijske mentole i “hrana” umobolnicima po društvenim mrežama je jedini smisleni rezultat projekata koji nam se prodaju kao “mu.a pod bubrege”.
magazinplus.eu
