Ivan Pilić: Nadilaženje društvenog besmisla

Mnogi ljudi suvremenog svijeta osjećaju, u svom svakodnevnom životu i radu, golem pritisak društvenih zala i besmisla suvremenog svijeta. Nadilaženje ovih negativnosti je imperativni zadatak ne samo pojedinih naroda ili pojedinih društvenih klasa nego je to zajednički zadatak cijelog suvremenog čovječanstva. Ako se pitamo u čemu leži porijeklo smisla, oslanjajući se na dr. Bogdana Šešića, Čovek smisao i besmisao, možemo reći da problem leži na liniji osnovne problematike čovjekova života, njegove praktične djelatnosti i saznanja, naime, pitanje bića i pitanje bivanja vode pitanju smisla.

 

Fundamentalni problem smisla zapravo je nejasnoća i nepreciznost samog termina. Bez rješenja ovog osnovnog problema, u okviru jednog sustava znakova, odnosno jezika, nisu moguće uspješna informacija i komunikacija. Na ova i slična pitanja, koja sve više muče suvremene mislioce, odgovor ne može dati ni jedna nauka (matematika, fizika, kemija, biologija, a ni sama sociologija i psihologija). Zapravo, odgovor ne mogu dati ni sve udružene nauke (prirodne i društvene). Jasan odgovor može dati samo filozofija smisla oslonjena na cjelokupne nauke jer pitanja vrijednosti i smisla su temeljna pitanja filozofije.

Bez nadilaženja općeg društvenog besmisla u određenoj ljudskoj zajednici nije moguće ostvariti smislen život ljudskih individua, jer ljudi ne mogu da opstanu niti da se razvijaju izvan ljudskih zajednica. U konačnici, najviši društveni smisao života pojedinca i društvene grupe se sastoji, najprije, u nadilaženju besmisla društva u kome pojedinci žive, a tek potom, u mogućem ostvarenju višeg smisla života ljudskog društva i njegovih članova.

Normalni ljudi osjećaju neodoljivu potrebu za smislom, vrijednim i značajnim životom i radom koji su uvjeti ne samo naprednog nego i sretnog ljudskog života. Ali sama žudnja za smislom, za vrijednošću i srećom nije dovoljna da se jedan ljudski život stvarno ispuni smislom, vrijednošću i srećom. Da bi se to postiglo, neophodno je praktično nadići besmisao s kojim se čovjek suočava u svom životu i radu. Naime, nadići besmisao samo u ideji nikako nije dovoljno, jer čovjekov ispunjen život u osnovi je praktičan. Da bi se mogao nadići besmisao individualnog života, treba, prije svega, znati koji su osnovni besmisli određenog individualnog života, otkuda oni potječu i u čemu se sastoje. U suprotnom, bez obzira na životno doba, čovjek je žalostan i osjeća se nesretnim kad god ne postigne postavljeni željeni cilj. Ovo je slučaj čak i onda ako su postavljeni i željeni ciljevi pogrešni, lažni i besmisleni, a čovjek toga nije ni svjestan. Čovjekova žalost, naime, je isto tako neosnovana kao što je neosnovana i radost u postignuću bezvrijednih ciljeva. Neznanje i zabluda su, dakle, ne samo uzroci i korijeni besmislenih ljudskih radnji negi i neosnovane, besmislene radosti, a isto tako i besmislene žalosti u vezi s ostvarenjem ili s neostvarenjem ovakvih ciljeva. Zato pravo pitanje mogućnosti ostvarenja smisla i sreće mora da glasi: Kako je moguće ostvariti istinski smislen i sretan život, a izbjeći prividno smislen i lažno sretan? Opći odgovor na ovakvo fundamentalno pitanje o smislu života i o životnoj sreći glasi: To je moguće jedino stvarnim nadilaženjem besmisla i stvarnim osmišljavanjem svog života.

Ivan Pilić

prometej.ba